Broj
Godina
© K_com Dtg Ltd 2005.
Broj |
68 |
Godina |
7 |
| Rujan, 2005. | |
© K_com Dtg Ltd 2005. |
|
| |
|
 |
|---|
Koliko vrijedim? |
Poezija | ŽEV | Anđeli |
|---|
| Marko Rožić |
| Koliko vrijedim? |
Evo još jednog teškog pitanja, koje nekako iz potaje izvire na površinu i traži odgovor – objašnjenje. Traži to pitanje analizu ili barem najjednostavniji sročeni odgovor u mislima koji će me donekle zadovoljiti i umiriti. Da, ali upućuje to i na dublje razmišljanje o životu, o svrsi postojanja: tko sam, otkuda dolazim i kamo idem? |
Svaki čovjek ima izvjesnu spoznaju o sebi, svojoj naravi, postupcima, utjecajima i svojoj vrijednosti uopće i to u odnosu prema drugima, sebi i Bogu. Već u prvim satima vjeronauka slušali smo da je čovjek stvoren na sliku Božju i da je njegova zadaća ovozemaljskog života Boga spoznati, ljubiti i u nebo doći. Poznato je da je sav zakon sročen u onoj: "Ljubi Boga i bližnjega svoga kao samoga sebe." Znamo dalje da ne možemo ljubiti Boga kojeg ne vidimo, ako ne ljubimo i brata svoga kojeg vidimo pokraj sebe i to kao samoga sebe. Sebe ne možemo ne voljeti jer smo stvoreni na sliku Božju i u nama prebiva sam Bog – dakle, već iz tog razloga posjedujemo vrijednost, a sam Bog nas je pozvao u život i htio nas za svoju svojinu. Pritom nas je obdario i nekim talentima... Međutim, kakav je naš odgovor na sve to, koliko smo od svega toga mi ostvarili svojim pregnućem i sposobnostima? Koliko smo uspješni? Što je pri tome s našim dostojanstvom? Jesmo li ga učvrstili, okrnjili, a možda i izgubili? Svaki čovjek živi u sebi i svojoj okolini s određenom slikom o svojoj vrijednosti i uspješnosti – to nam je važno? |
 |
 |
| Čovjek ju ima sliku o sebi, drugi ljudi bližnji imaju je o njemu, a tu je onda i vrijednost pred samim Bogom. Nijedan čovjek ne može živjeti ako bar djelomično ta pitanja nisu zadovoljavajuća iz njegova kuta gledanja. Pa tko želi biti bezvrijedan čovjek? Znamo da je potrebno biti ponizan, ali ne i ponižen. Što sve ljudi ne čine i ne pokušavaju da bi ta slika o njima bila što ljepša i ugodnija? Često ti pokušaji i metode korištene za postignuće toga prelaze okvire dozvoljenog pa i pod krinkom poštenog i opće dobrog prema ocjeni naše nepomućene i zdrave savijesti. Mi, naprosto, tragamo za srećom... a da budemo sretni ne trebamo više imati, već manje željeti, savjetuje nas Phil Bosmans. Već samo pitanje: "Hoću li ovdje biti sutra?", o kako to uspješno odvraća od zemaljskih dobara i dovodi nas u ravnotežu... |
| Istina nikada ne stari! |
| Prisjetimo se "zgode" umrlog automehaničara. Umro je čovjek 45-tih godina po zvanju automehaničara. Kad je došao svetom Petru požalio se da je još mlad i da bi on još živio, zašto su ga pozvali na onaj svijet, pa ima još toliko starijih? Sveti Petar mu je odvratio da će pogledati u te knjige – administraciju da vidi nije li riječ o zabuni. Kad li mu nakon toga reče da u toj knjizi stoji upisano toliko radnih sati koje je taj čovjek naplatio svojim mušterijama za automobile, da je to ravno životu od skoro 120 godina i da se to ne bi moglo obaviti u životu od samo 45 godina!? S druge strane život i naša savjest nalaže nam čini dobro! Dobro se općenito može postići, ako se borimo i nastojimo provesti pravdu i istinu s ljubavlju u miru i slobodi... Evo, to su upravo elementi Kraljevstva Božjeg. Isus nam je rekao: "Molite najprije za Kraljevstvo Božje, a sve ostalo će vam se nadodati". Pa svagdanja molitva kršćanina je: "Dođi kraljevstvo Tvoje!" Nije to samo molitva već i program života i rada svakog kršćanina. |
|
|
Romano Guardini je rekao: "Čovjek je čovjek, ako se bori za pravdu." Naš sv. Leopold. Bogdan Mandić govorio je: "Istina nikada ne stari, ona je uvijek moderna!" Međutim, čovjeka stalno privlači materijalno bogatstvo, vlast, moć... a opterećuju njegove strasti, oholost, zavist... "Kad bi zavist bila groznica, sav bi svijet bio grozničav" – talijanska poslovica. Mi želimo biti što veći u očima naše okoline – posebno. |
| Obećanje apostolima | ||
Pa i majka Zebedejevih sinova tražila je Isusa za Jakova i Ivana najviša mjesta... U drugoj zgodi nastade prepirka među apostolima tko bi među njima bio najveći? Nisu si tada mogli protumačiti da ih je Isus sve nagradio kad im je rekao: "Vi ste oni koji ste u mojim kušnjama uvijek ostali sa mnom, zato ja vama dajem kraljevsku čast kao što ju je Otac moj meni dao, da jedete i pijete za mojim stolom u mome kraljevstvu te da sjedite na prijestoljima i sudite dvanaest Izraelovih plemena." (Lk 22, 28-30) |
Sada im je Isus obećao upravo to što su oni kroz tri godine uz njega željeli i očekivali. Radi se o kraljevstvu, samo ne na ovom već na drugom svijetu. U domu Učitelja njihova, Oca nebeskoga. Nakon toga, Isus ih je podsjetio na još nešto što je gotovo suprotno njegovu spomenutom obećanju, rekavši Petru: "Šimune, Šimune, evo sotona je dobio dopuštenje da vas rešeta kao pšenicu." (Lk 22, 31) Poznato je da je Bog sebi drage stavljao na kušnju, provjeru, rešeto: na putu stvaranja, ocjene i učvršćenja naše vrijednosti. Međutim, Isus ne želi. da itko od nas propadne i govori nam: "Ja sam s vama do svršetka svijeta..." |
Samo Bog pravo vidi i ocjenjuje! |
No, kako odgovoriti na početno pitanje naše vrijednosti? Ljudi obično priznaju da se prave vrijednosti postižu pravednim djelima. Čovjekova vrijednost je relativna, jer je sasvim oslonjena na Boga, ona se sva u Bogu nalazi. Franjo Asiški nas uvjerava: "Čovjek toliko vrijedi, koliko mu je vrijednost: u Božjim očima. Ni truna više!" Mjerilo je Onaj koji nas u svemu nadilazi. Bog je taj koji nas jedini kao naš stvoritelj poznaje "do dna" i uvijek nepogrešivo, s toliko ljubavi kazuje našoj duši koliko uistinu vrijedi. |
Eto, na kraju vidimo da nismo svoji nego Božji, pa koliko je Božja slika u nama porasla, samo On pravo vidi i ocjenjuje. Završimo s pjesmom: |
|
 |
Nij' za drugo na ovom svitu Neg' da ovdi tako hodi, |
||
| (Katarina Zrinska) |
