Broj |
68 |
Godina |
7 |
| Rujan, 2005. | |
© K_com Dtg Ltd 2005. |
|
|
|
![]() |
|---|
| Poezija | ŽEV | Anđeli |
|---|
Naklapanja |
||||||
![]() |
piše: | |
| Ivan Brzović | ||
Naklapanja grješnog promatrača |
||
| Smisao besmisla |
||
| Ponekad je o nekim temama bolje šutjeti jer ako ih spominjemo o njima se još više priča, pa tako, često, dobivaju, nezasluženu reklamu. U lipnju sam na ovim stranicama pisao o knjizi Da Vincijev kod i drago mi je da sam time izazvao reakciju, koja toliko nedostaje svima koji rade na našem župnom listu. Rijetko stižu pohvale od čitatelja, pokude, primjedbe ili prijedlozi. Evo, imao sam tu sreću i dobio nekoliko usmenih reakcija na taj svoj članak na čemu zahvaljujem onima koji su mi imali što reći o toj temi. Sasvim je očito da i među čitateljima Barke ima onih koji su bacili novac u vjetar kupivši navedenu knjigu i potratili vrijeme na čitanje iste. Kakav gubitak! Nevjerojatno je koliko malo znamo o svojoj vjeri i koliko smo učvršćeni u njoj. Nije puno dati 180 kn za jedan ubistveni kupusar poput Da Vincijevog koda, ali je puno 50 ili 90 kn za neku katoličku knjigu. Zadnjih tjedana uz jedne dnevne novine izlaze i knjige jako reklamiranih hrvatskih pisaca (Radaković, Tomić, Jergović, Popović itd.) čija se pisanja mogu svrstati u pokoru svima onima koji ih moraju čitati. Teško je razumjeti književnost koja se divi samoj sebi kad napiše pet najslabijih redaka. Možda će se činiti da ova tema nema veze s našim župnim listom, ali naši su župljani ujedno i čitatelji koji ne čitaju samo vjerska izdanja te nije loše progovoriti o ovim temama. Pametan čovjek svoja osjetila hrani korisnim i dobrim sadržajima i smije se nadati dobru svake vrste iako život ima i loše strane, možda i više nego dobre. Trujući se duhovnim otrovom i riječima koje detoniraju naše svijesti ne možemo se nadati dobrim plodovima. |
![]() |
| Nakon jedne Tomićeve knjige tjedan dana sam se osjećao jadno. Zbog uzalud potrošenog vremena i još više zbog prostota i beskičmenosti koje se u knjizi nalazi. Poričem svaku umjetničku tehniku koja ne bi neposredno izražavala dušu. Istina, svaka knjiga izražava nečiju dušu, ali je u nekim dušama nered, smutnja, sljepilo i zločin. Takvo što može biti dobro samo nekome tko ne zna za bolje. Zajedno s Harry Potterom i Paulom Coelhom i sličnim mrčiteljima hartije. Ne čitati ništa godinama osim masno otisnutih novinskih naslova i onda se dohvatiti npr. Da Vincijevog koda jednako je tempiranoj bombi. |
![]() |
Neću pogriješiti ako kažem da takve ljude treba žaliti. S druge strane, uvijek će biti stolova s kraćim nogama i zimnice gdje se Da Vincijev kod i knjige spomenutih autora mogu korisno iskoristiti. Hoćemo li zapisati pokoju lijepu misao koju smo pronašli u dobrim knjigama? Svatko od nas mora sam izabrati koje su to knjige, a to ne dolazi samo niti preko noći. Čitajući Ujevićev Ispit savjesti neke sam njegove misli pisane 1919. uvrstio u ovaj tekst. Veliki i neiscrpni Ujević! Život nam ne će biti dovoljan da pročitamo sve ono što bi možda mogli i trebali pročitati i ne isplati se gubiti vrijeme na ispraznost. Ciceron je rekao: Što ti nedostaje ako imaš biblioteku koja gleda u mali vrt? Točno tako. Pogotovo ne Da Vincijev kod. Pametnom dosta. |