Bože, kada dođe čas mog preminuća
Neka me obasja tvoga svjetla tračak
Da ugledam slavu tvoga uskrsnuća
Lagan k'o na vjetru prezreli maslačak

Neka se rastvori tkivo moga tijela
Da se njime žile starog hrasta hrane
Stremeć u visinu do oblaka bijela
I da bliže Suncu pruža svoje grane

I kad se snova trava zazeleni
Bit ću u kući pastira što zove
raširenih ruku:
„O, dođite k meni!“

Možda se vine sa zemnih nizina
Poneki uzdah suzdržan u bolu
Dok će mi duša naći svoje gnijezdo
Sred zvjezdanog jata u tvom oreolu