| U listopadu 2005. napunila se prva godina dana kako je utrobi ljubljene hrvatske zemlje, na čuvanje, do dana posljednjeg suda predano raspadljivo tijelo msgr. Ladislava Loina. Na dan mijene ovozemnog, za vječni život, neumrli duh pokojnika pozvao je "gomilicu" poštovatelja, da ponad grobnog humka sklope ruke i pomole se za njegovu dušu. Iako brojčano skromna, "gomilica" je uz izrečeni kraći govorni prisjećaj, i pjesmom izrekla svoju ljubav i poštovanje svom dragom dugogodišnjem svećeniku. Koje stavove u životu preferirati i kako se valja u životu ponašati izrečeno je u Svetom Evanđelje ove 31.N.k.crkvenu "A" godinu. Tu nas, i u današnje vrijeme prezirani Učitelj Isus Krist upozoruje, komu se treba u zemnom životu klanjati i koga smijemo Bogom nazivati. Zemaljski život župnika Loine bio je uzoran i svećenički krepostan. Bio je svećenik dostojan svoga staleža, velikan vjere, produhovljen i žarki propovjednik. Kao latinist-klasičar znao je često u propovijedima izricati stare mudrosti, koje upravo izrečene latinskim, tim mrtvim jezikom zvuče dostojanstveno. |
 |
 |