Ponovno ćemo ovih dana, možda, dublje razmišljati o smislu života, osobito njegovom kraju i onome što taj kraj nosi sa sobom. Nekome je to prilika da ipak nađe vremena i pohodi grob svojih predaka, rodbine, bračnog druga ili drugih dragih osoba. U sveopćem trgovačkom shvaćanju naših kršćanskih blagdana izgleda da niti blagdani Svih Svetih i Dušni dan tu nisu iznimka. Raznobojna plastika, zapravo, čitave kolekcije lampiona prekrivaju grobove tih dana, a potom još dugo, tjednima, a nerijetko i mjesecima ostaju kao dokaz "velikog sjećanja" na naše pokojne. Prisjećam se da sam kao dijete tih je dana odlazio na groblje u Jakuševec i na groblje u Odru, a atmosfera je bila nekako drugačija. Gotovo da nije bilo groba pokraj kojeg se nije molilo, često i cijele krunice, a vosak je sa običnih bijelih svijeća polako kapao na zemlju što je simbolika koja podsjeća na prolaznost i nestalnost ljudskog života. Svaka kap je jedan dan, tjedan ili godina. Danas je slika sasvim različita. Skupe kamene ploče prekrite lampionima i nešto, usudio bih se reći, veseliji žamor s tek ponekim moliteljima čiju sabranost prekidaju znani i manje poznati pružajući ruke i veselo se pozdravljajući.

Ne mislimo na onostranost, sumnjamo u nju, ako ne javno, onda svojim postupcima. Koliko je samo bijednih izjava onih koji se nazivaju javnim osobama u kojima tvrde kako iza smrti nema ničega. To znači da bi ljudski život bio samo više ili manje tragično događanje između dva bljeska: rođenja i smrti. Takvo ateističko shvaćanje nije rijetka pojava, ali je tim više začuđujuća.
Mađarski književnik Béla Hamvas ateiste naziva našim siromasima duhom koji gotovo i nemaju nade u Kraljevstvo nebesko. Hamvas kaže kako su se u prošlosti na njih srdili i protiv njih borili, ali da je to pogrešno. Zdrav čovjek da se bori s hromima i slijepima? Čini se da je u najvećoj mjeri temelj ateizma materijalizam koji se možda vidi i na našim grobljima. Nekako se zaboravilo i na oprost koji Crkva daje u te dane i do konca mjeseca studenog, a namijenjen je i za naše mrtve. Njima možemo olakšati u mnogim slučajevima jedino molitvom za njihove duše i time se očitovati kršćanima, a ne ateistima. Molitva nas razlikuje od nevjernika i u jednom nadprostoru povezuje s drugim moliteljima.