U mjesecu lipnju u kome se nalazimo, veliki je broj crkvenih blagdana i svetkovina na koje smo pozvani sudjelovati i proslaviti Boga. Započeli smo Uzašašćem Gospodinovim, nekoliko dana potom proslavili smo blagdan Duhova, zatim blagdan Marije Majke Crkve, blagdan svetog Antuna Padovanskog, blagdan Presvetog Trojstva kao i veliki i zapovijedani blagdan Tijelova ili Brašančeva, a isto tako i blagdan svetog Petra i Pavla i na samome kraju mjeseca blagdan Presvetog Srca Isusova. Razumije se, ti blagdani nisu samo vanjsko slavlje, oni pozivaju vjerni puk na posvećenje i produbljenje vjere i zauzetije življenje u Bogu, a euharistijski obilježeni svi ti blagdani združuju nas jedne s drugima i sve zajedno s Kristom.

Euharistija je izvor i vrhunac svega kršćanskog života , govori nam dokument II. Vatikanskog sabora Lumen Gentium (11), pa blagujući Tijelo i Krv Kristovu ujedno ostvarujemo otajstvo spasenja uprisutnjujući jedincatu žrtvu Kristovu. Potrebno je naglasiti da prilikom transsupstancijacije ili Pretvorbe djelovanjem Duha Svetoga pod prilikama kruha i vina postaju PRAVO TIJELO I PRAVA KRV KRISTOVA i to nije nikakvo simbolično predstavljanje nego pravo i stvarno Tijelo i Krv Kristova.

Upravo to nas razlikuje od brojnih protestantskih kršćana koji u svojim bogoslužjima imaju samo simboličnu posvetu kruha i vina.

Kruh koji lomimo nije li zajedništvo Tijela Kristova? Budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi; ta svi smo mi dionici jednoga kruha, (1 Kor 10, 16–17) govori nam sveti Pavao, a Katekizam katoličke crkve Euharistiju promatra kao čin zahvaljivanja i hvale Ocu, kao spomen-čin žrtve Kristu i njegova Tijela, kao prisutnost Krista snagom njegove Riječi i njegova Duha (br. 1358).

Pohranjujući sve ovo u srcu onaj tko zaista nastoji živjeti duhovnim životom pristupati će redovito Stolu Gospodnjem i tako se napajati i snažiti u vjeri i životu. Teško je zamisliti euharistijsko zajedništvo bez blagovanja Tijela i Krvi Kristove i tako sebi uskraćivati sakrament spasenja koji nam je Krist u predvečerje svoje muke ostavio na otkupljenje i posvećenje. Velike su milosti zadobivene po Presvetom Oltarskom Sakramentu, a njegovo je čašćenje pokazatelj ukupnosti i dubine naše vjere. To su svojim životima dokazali toliki sveci i svetice, a našim ministrantima je i zaštitnik sveti Tarzicije, dječak koji je dao život štiteći Presveto od napasnika.

Euharistijska gozba otajstvo je vjere kojemu vjernici ne smiju prisustvovati kao stranci i nijemi i nezainteresirani promatrači. Euharistija je uskrsno otajstvo, pobjeda i Kristov trijumf i kao takva stožer kršćanske zajednice vodeći na djela ljubavi i misijsku i apostolsku djelatnost. Na sve to potiče nas i proslava blagdana Tijelova koji ćemo proslaviti blagujući euharistijski kruh i vino prethodno pristupivši sakramentu svete Ispovijedi ili Pomirenja, ali i potaknuti svoje prijatelje, susjede ili poznanike na to. Mijenjajući sebe polako mijenjamo i društvo oko sebe sve suobličujući Kristu Gospodinu. Molimo da nas zahvati žar vjere prvih kršćana i čista srca pristupajmo Stolu Gospodnjem.