Red je riječi u hrvatskome jeziku načelno slobodan. Sloboda u raspoređivanju elemenata pripada području stilskoga izražavanja.

Budući da je zanaglasnica riječ bez vlastitoga naglaska, ona se naslanja na naglašenu riječ ispred sebe, čineći tako s njom izgovomu cjelinu.
Pod pritiskom intonacijskih čimbenika glagolske enklitike u složenim glagolskim oblicima najčešće stoje iza prve naglašene riječi u rečenici ili iza prve naglašene riječi druge prozodijske cjeline:

Položaj zanaglasnice određuje se pravilima koja se nazivaju automatiziranim redom riječi. Prema pravilima o automatiziranome redu riječi zanaglasnica nikada ne dolazi na prvo mjesto u rečenici (Ga vidim. Mu ne dqjemo.). U upitnim rečenicama može doći na prvo mjesto, ali tada ona dobiva naglasak i prestaje biti zanaglasnica (Je li istina?).
Svojstvo zanaglasnica da dolaze iza prve naglašene riječi, tj. na drugo mjesto u rečenici, toliko je izraženo da mogu dolaziti čak i među dijelove atributnih spojeva riječi (Njihov nas je duboki glas probudio.), između imena i prezimena (Ivo je Pogorelić slavan pijanist.) i između dijelova jedne riječi, npr. između dijelova nekih neodređenih zamjenica (Tko ga je god vidio, smijao se.).
Kada ne dolaze na drugo mjesto u rečenici, zanaglasnice se naslanjaju na predikat, odnosno na imenski dio predikata (Suvremeni uređaji doći će kasnije.).
Zanaglasnice ne mogu doći iza zareza ili zagrade (pogrješno: Mladen, koji je sigurno već otišao, je odnio vino i ulje; dobro: Mladen, koji je sigurno već otišao, odnio je vino i ulje.)
Glagolska zanaglasnica je izostavlja se iza zamjeničke zanaglasnice se (On se je dobro pripremio. ).
Ako više zanaglasnica pripada istoj rečenici, tada dolaze zajedno i to ovim redom: li ­– glagolske osim je – zamjeničke – je. Ako ima više zamjeničkih, onda idu ovim redom: dativne, genitivne, akuzativne.

Nadamo se da su vam bila zanimljiva ova pravila o mjestu zanaglasnice. Ima ih još. Ali ona su vezana uz narječja, a o njima drugom zgodom.