Koliko li ljudi ovom Zemljom hodi
I tajne života proniknuti želi
Svakoga za srećom žarka želja vodi
Često više tužan – rjeđe se veseli
Koliko se ljudi svakoga dana rodi
A koliko opet u vječnost preseli
I svakoga cilju Božja ljubav vodi
U kraljevstvo mira – kako Isus veli
I svak' je upisan u Božjemu dlanu
I svakome sinu Otac znade ime
Svakome poznaje vrlinu i manu
I za svakog igra srce živog Boga
Te svakoga rado u naručje prima
Ako srcem čistim časti Raspetoga
|
Kroz eone mnoge uvijek novo tkanje
što ga vješta ruka u svemir utkiva
i što nam vrijedi naše ljudsko znanje
kad se iza njega Božja mudrost skriva…
Ni svi teoremi umnih neimara
sadržani u slici i broju
nemaju jasnoću Isusovih riječi:
"Spasi dušu svoju"…
Uzdignimo se iznad varki svijeta
varljivih moneta, opijuma želja
i neka nam ljubav u srcima cvjeta
šireć miomiris božanskog veselja…
Kad spasitelj svijeta vrata nam otvori
i u nadi pita: "hoćete li ući?
U domu mog Oca stanova je mnogo
a vaše je mjesto u Očevoj kući..." |
Radili smo cijeli tjedan,
darak skroman, darak jedan,
sa sto svijeća krasnu tortu,
Tadiji za stotu.
Sto olovki ugradili,
sto bombona zasladili,
sto pjesama ukrasili,
pa umorni kraj nje sjeli.
Traješ više od vijeka,
od nule pa preko sto.
Daruj nama toga lijeka,
da živimo i mi isto.
Razlog čitam s tvoga lica,
za taj tvoj dugi vijek,
mlada bila je Jelica,
što ti dade pravi lijek.
Bog nek' ti da život divan,
ruke nek ti budu jake.
To ti želi Gudelj Ivan
i školarci naše Mlake. |
(Antun Hršak) |
