Za svakog čovjeka, a pogotovo za svakog kršćanina važno je da si postavi i odgovori na pitanje o tome što mu je ili tko mu je na prvom mjestu u životu – to je važno zbog više razloga. Točan, istinit odgovor pomoći će čovjeku da dobro ocjeni svoj život, da pravilno usmjeri svoje snage, da odijeli dragocjeno od bezvrijednoga. Jer, ono što mi pomaže u ostvarenju onoga što je za mene na prvom mjestu u životu, je za mene dragocjeno i obrnuto. I nadalje, za to što mi je najvažnije trudit ću se trošiti najviše vremena kojim raspolažem, trošit ću najviše svojih snaga, materijalnih dobara, najviše će me veseliti…

Najbolje je da vidimo što u Božjoj riječi piše o tome, jer, to je sigurno istina. Možemo krenuti od onoga što nam je svima poznato, što nalazimo u Starom i u Novom zavjetu što je i Isus potvrdio. Ako nismo, morali bismo već jedanput početi s provođenjem u životu najveće i prve zapovjedi – da svim svojim srcem, svom svojom dušom, svom svojom snagom, svim svojim umom – ljubimo Boga – već iz toga vidimo što treba zauzimati prvo, najvažnije mjesto u životu svakoga čovjeka. I vrlo dobar pokazatelj toga što nam je uistinu važno, što nam je na prvom mjestu je da vidimo, što je to, što nas čini sretnima ili nesretnima, za što nam nije svejedno imali ili ne imali, što zaokuplja naš um i naše srce.

Što je to za što bismo mogli dati sve što imamo? Sjetimo se Isusovih riječi o blagu sakrivenom na njivi, čovjek proda sve što ima da bi kupio tu njivu, ona mu je očito bila najvažnija. Provjerimo, postoje li ciljevi, stvari za koje bi mi mogli ili jesmo prekršili Božje zapovijedi? Pogledajmo primjere ljudi iz Biblije, što ih je vodilo u donošenju odluka, u njihovim izborima. Sjetimo se Suzane iz knjige proroka Danijela, najvažnije joj je bilo da ne sagriješi pred Gospodinom, ništa drugo. I Josipu kojega su braća prodala u ropstvo u Egipat, nije razmišljao kako da zadrži položaj, nego da ne sagriješi protiv Boga. Sjetimo se i majke onih sedam sinova iz knjige o Makabejcima. Ona je toliko ljubila Boga, toliko joj je On bio važan, a tako je odgajala i svoju djecu, da je odabrala prije i smrt, nego uvrijediti Boga, Boga voljeti više nego i sam život! I Isus kaže: "Tko ljubi svoj život, izgubit će ga" i "Tko ljubi oca ili majku, više nego mene, nije mene dostojan . Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan ." (Mt 10, 37).
Čak u Lukinom Evanđelju piše, "a ne mrzi...", konkretno, ne pristati na grijeh svom (djetetu) za ljubav, nego, Bog na prvom mjestu, ne iz navodne ljubavi, prekršiti i jednu Božju zapovijed. Vjerujem da ćemo jednoga dana kad Boga vidimo licem u lice, kad vidimo Njegovu dobrotu, veličinu, puninu i savršenost u svemu, uistinu žaliti što mu, unatoč Njegovim upozorenjima, nismo u svojim životima dali prvo mjesto. Što u našim mislima, odlukama, srcu, On nije imao najvažnije mjesto. U Psalmu 37, 4-5 kaže: " Sva radost tvoja neka bude Jahve : on će ispuniti želje tvoga srca! Prepusti Jahvi putove svoje, u njega se uzdaj i on će sve voditi." Znači, Bog nam treba biti sva radost, ali ne trebamo se bojati, On će i ispuniti želje našega srca i ako mu damo i uzdamo se u njega, On će i voditi naše putove. Trebali bi se prestati bojati da ako sve damo Bogu, ako nam je On najvažniji, da gubimo, naprotiv, mi dobivamo i to najbolje. Bogu dati prvo mjesto, ništa drugo da nam ne bude važnije bitno je i zbog još jednog razloga, ne zaboravimo, u duhovnom smo ratu, ono na što smo navezani, što nam je jako važno, mjesto je gdje nas đavao može dobiti i poraziti.

Sveta Terezija Avilska kaže – da onaj koji je istinski ponizan i koji se je odrekao svega, da se može boriti sa cijelim paklom. Kad je čovjek istinski ponizan i ne navezan ni na što, đavao mu ne može ništa, nema područje gdje bi ga porazio. Da je to istina potvrđuju i Isusove riječi u Lukinom Evanđelju, 14. poglavlje, 25-32 redak, o čovjeku koji je počeo graditi, a nema čime završiti, o onome koji je zaratio sa jačim od sebe – svaka navezanost, sve što nam je ispred Boga nas oslabljuje, činim ranjivima i daje mjesto neprijatelju da nas pobijedi. Šteta je u ovom kontekstu ne spomenuti i što Pavao kaže u poslanici Filipljanima u 3. poglavlju: "A sve što mi je bilo vrijedno, izgubilo je u mojoj cijeni vrijednost za me zbog Krista. Štoviše, sve sada gubi u mojoj cijeni svoju vrijednost zbog najveće prednosti: spoznaje Krista Isusa, moga Gospodina. Radi njega sam sve žrtvovao i sve smatram blatom, da Krista dobijem i da budem u njemu…" (Fil 3, 7-9).

Nemojmo reći, ma to je previše za nas, to je bilo za svetog Pavla, sjetimo se, prva zapovijed upućena svakom čovjeku je: "Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom i svim umom svojim." (Mt 22, 37 i Pnz 6, 4-9). I, Pismo kaže da će pred njim prignuti svako koljeno, nebesnika, zemnika i podzemnika. I svaki će jezik priznati: "Isus Krist jest Gospodin" na slavu Boga Oca. (Fil 2, 10-11). Svaki će čovjek, bilo kako se deklarirao, kao vjernik ili nevjernik, jednoga dana polagati račun o svojim izborima i o onome što je u svom životu stavio na prvo mjesto. Naime, svima nam je isti Stvoritelj i svi smo stvoreni za isti konačni cilj, da se vratimo svome Stvoritelju, da se na ovoj Zemlji okoristimo svojom slobodom i proslavimo Njega svojim životom.