Pravilo da se strana vlastita imena iz jezika koji se služi latinicom pišu izvorno, ovdje nije sporno. Ostaje, međutim, pitanje kako će imena koja se pišu izvorno tvoriti svoje oblike i kako će se mijenjati i pisati njihovi posvojni i drugi pridjevi.

Treba imati na umu da pri promjeni po padežima i pri tvorbi posvojnih i drugih pridjeva dolazi do stapanja tuđih i naših jezičnih osobina pa su za njihovo pisanje potrebite dodatne upute.

Hrvatski jezični savjetnik navodi da su vlastita imena (idiomi) u nominativu pojedinačne izvanjezične činjenice te da jezik s njima nema što raditi. Međutim, čim osobno ime uđe u sintagmatske odnose, ono postaje jezičnom činjenicom, jednakom svim ostalim jezičnim činjenicama te se tada podvrgava jezičnim zakonitostima.

To znači da će strana imena i prezimena koja završavaju na palatal i većina onih koja završavaju na suglasnik c (što se utvrđuje izgovorom) u instrumentalu dobiti nastavak -em i imat će posvojni pridjev na -ev (Frisch - Frischev, Milosz - Miloszev).

Pravilan posvojni pridjev imena Bush glasi Bushev.

Promjene imenica razvrstavaju se prema genitivnom nastavku jednine u a-sklonidbu, e-sklonidbu i i-sklonidbu.

Imenice muškoga roda sklanjaju se po a-sklonidbi (jelen - jelena, auto - auta, Hrvoje - Hrvoja).

Međutim, neke imenice, iako znače muško mijenjaju se po e-sklonidbi, kao na primjer vojvoda, pristaša. Tako se mijenjaju i neka osobna muška imena (Ero, Miko) i imenice odmila kojima je pred nastavkom slog s dugouzlaznim naglaskom i pretežito samo jedan zatvornik ili poluotvornik (braco, striko, zeko).

Sklonidba imena Mile glasi: Mile - Mile - Mili, a posvojni pridjev glasi: Milin.