Dok sam u prvom dijelu vjernim čitateljima Barke prikazao svoje viđenje angažiranosti u našoj župi, u ovom ću dijelu prenijeti kako drugi govore o za nas nesumnjivo velikom čovjeku g. Fučić, Mladenu, arhitektu i konzervatoru. Podaci su izvađeni iz hrvatskog životopisnog leksikona a temelje se na stručnoj literaturi, i to: vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske, 1954, 2; 1961, 5; Bulletin JAZU, 1959, 1,3.
G. Fučić, Mladen je rođen u selu Dubašnica na otoku Krku, 10.2.1922. g. Brat je Branka, akademika, povjesničara umjetnosti. Arhitekturu je diplomirao na Tehničkom fakultetu u Zagrebu 1948. g . Kao student, iza 1945. g . pod vodstvom prof. Ljubomira Karamana arhitektonski je snimao ratne štete na spomenicima kulture u Istri i radio na elaboratima za njihovu sanaciju. Od 1948. do 1965. bio je arhitekt konzervator u Konzervatorskom zavodu u Zagrebu. Projektirao je i i vodio nadzor nad radovima na: cinkturi u Belcu(1946.-47.), krovištu kapele Sv. Jakova u Očuri (1948.), palačama Fanfonja u Zadru Carina, Prpić i Ježić u Senju, te pročelju i zvoniku senjske katedrale. Izradio je projekte za adaptaciju zgrada lučkih kapetanija u Senju, Jablancu i Puntu. S vidnom ljubavi i posebnim pristupom skrbio je o obnovi propadajućih spomenika drvene tradicijske arhitekture u Turopolju: kapelu Svete Barbare u Velikoj Mlaki, Svete Lucije u Lijevim Štefankama i Svetog Ivana u Gustelnici kraj Dubranca. Osim ovih još se spominju kapele u Buzeti kraj Gline, Donjoj Kovačici i Malim Zdencima te kurija u Donjem Škarićevu. Nakon 1965. g . od kada slijedi i moje poznanstvo s njime, radi kao arhitekt pri Prvostolnom kaptolu zagrebačkom. Tu je svom snagom angažiran na izgradnji novih crkvenih zgrada i crkava u nadbiskupiji. Auktor je više projekata novogradnji u starim gradskim jezgrama. Objavljivao je mnoge stručne tekstove o drvenoj arhitekturi u Hrvatskoj. |