Broj
71
Godina
7
Božić, 2005.
 
 
Naslovnica
Sadržaj
Uvodnik
Statistika
Obavijesti
 
Aktualnosti
Barka

Impressum

glavna

 

© K_com Dtg Ltd 2005.
 
Put u povijest
Radosna vijest Caritas
Školski kutić
Poniznost
Mijena života
Priča o rudniku
vrijeme milosti
Poezija
Jezični savjetnik
Riječ
Zahvale
Radost iščekivanja
 
Nikola Maković
Mijena života
(2. dio)

Dok sam u prvom dijelu vjernim čitateljima Barke prikazao svoje viđenje angažiranosti u našoj župi, u ovom ću dijelu prenijeti kako drugi govore o za nas nesumnjivo velikom čovjeku g. Fučić, Mladenu, arhitektu i konzervatoru. Podaci su izvađeni iz hrvatskog životopisnog leksikona a temelje se na stručnoj literaturi, i to: vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske, 1954, 2; 1961, 5; Bulletin JAZU, 1959, 1,3.

G. Fučić, Mladen je rođen u selu Dubašnica na otoku Krku, 10.2.1922. g. Brat je Branka, akademika, povjesničara umjetnosti. Arhitekturu je diplomirao na Tehničkom fakultetu u Zagrebu 1948. g . Kao student, iza 1945. g . pod vodstvom prof. Ljubomira Karamana arhitektonski je snimao ratne štete na spomenicima kulture u Istri i radio na elaboratima za njihovu sanaciju. Od 1948. do 1965. bio je arhitekt konzervator u Konzervatorskom zavodu u Zagrebu. Projektirao je i i vodio nadzor nad radovima na: cinkturi u Belcu(1946.-47.), krovištu kapele Sv. Jakova u Očuri (1948.), palačama Fanfonja u Zadru Carina, Prpić i Ježić u Senju, te pročelju i zvoniku senjske katedrale. Izradio je projekte za adaptaciju zgrada lučkih kapetanija u Senju, Jablancu i Puntu. S vidnom ljubavi i posebnim pristupom skrbio je o obnovi propadajućih spomenika drvene tradicijske arhitekture u Turopolju: kapelu Svete Barbare u Velikoj Mlaki, Svete Lucije u Lijevim Štefankama i Svetog Ivana u Gustelnici kraj Dubranca. Osim ovih još se spominju kapele u Buzeti kraj Gline, Donjoj Kovačici i Malim Zdencima te kurija u Donjem Škarićevu. Nakon 1965. g . od kada slijedi i moje poznanstvo s njime, radi kao arhitekt pri Prvostolnom kaptolu zagrebačkom. Tu je svom snagom angažiran na izgradnji novih crkvenih zgrada i crkava u nadbiskupiji. Auktor je više projekata novogradnji u starim gradskim jezgrama. Objavljivao je mnoge stručne tekstove o drvenoj arhitekturi u Hrvatskoj.
Od svih, najčešće o kapeli Svete Barbare u Velikoj Mlaki. Puno puta mi je sa žaljenjem govorio o propadanju prelijepe drvene crkve Svetog Ivana Krstitelja u Buševcu, i kurije Alapić u Vukovini. To je i razumljivo, jer je sukladno jačini partijskih čelija u pojedinim mjestima jačao je i protuvjerski utjecaj na narod. I u Velikoj Mlaki taj utjecaj nije bio zanemariv, ali je tada, iako od vlasti šikaniran mlad i hrabar župnik Loina, Ladislav, osnažen duhom Božjim i po zagovoru Majke Božje, uspio očuvati, i crkvenu zgradu i jezgru vjerničkog puka. Župnik Loina i inž. g. Fučić su kao jednostavni i skromni ljudi, vrsni intelektualci, erudite, zaslugu za očuvanje naše svetinje uvijek pripisivali prvenstveno onima bez kojih se ništa ne može.
To su ponajprije vjerne žene koje su poput Marije stajale uz križ Isusa Krista, i muževi koje nije bilo strah niti sram bijednih progonitelja vjere. U današnje vrijeme se Crkvu ne proganja i ne zatire ondašnjim metodama, ali se uvlačenjem liberalizma u sve segmente nastoji otupiti izvornost poruke Evanđelja.