Broj
Godina
© K_com Dtg Ltd 2005.
Broj |
71 |
Godina |
7 |
| Božić, 2005. | |
© K_com Dtg Ltd 2005. |
|
| |
|
 |
|---|
| Radosna vijest | Caritas | Poniznost | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Marija |
| Poniznost |
| Što je prava poniznost, vrlo je važno to znati, željeti to, raditi na tome, jer u Božjoj riječi kaže: "Bog se oholima protivi, a poniznima daruje milost." ( Jak 4, 6). Da se ne bi postavili nasuprot Bogu, da nam se ne bi Bog protivio, da bi primili milost, na poniznosti očito moramo raditi. Prisjetimo se kako je Marija, koju je Bog odabrao, za koju je anđeo rekao da je milosti puna, rekla za sebe u svom hvalospjevu Bogu: "...što pogleda na neznatnost službenice svoje..." Takvom je Marija sebe smatrala i Bog ju je ispunio milošću. Sigurno je bila krasna, mila i blaga i čista, a smatrala se je neznatnom, očito da je i sve dobro u sebi pripisivala Bogu, a ne sebi. Moramo se tu prisjetiti svoje oholosti, kada često dobro koje pomoću Božjom uspijemo učiniti, pripisujemo sebi, hvalimo se i smatramo boljima od drugih. Sveta Terezija od Djeteta Isusa, kaže: "Ja, dakle, nemam nikakve zasluge što nisam prionula uz ljubav stvorova jer me je od toga sačuvalo veliko milosrđe dragoga Boga! Priznajem da sam bez Njega mogla pasti tako nisko kao sveta Magdalena... Ali znam također da je meni Isus oprostio unaprijed, ne dopustivši da padnem." (iz knjige o Sv. Tereziji "Neizreciva nježnost"). Znači, to ako smo u životu prošli bez nekih većih padova, zahvalimo Bogu. |
 |
 |
Očito, pravi Bogu mili i ponizni ljudi za sve daju slavu i hvalu Bogu. Lorenzo Scupoli u svojoj knjizi "Duhovni boj" o tome govori duši, ovako: "Lukava i zla zmija ne prestaje nas iskušavati svojim varkama ni u krepostima koje smo stekli, kako bi one postale prigoda naše propasti dok se zadovoljni njima i nama samima, uzdižemo da bismo potom pali u porok oholosti i isprazne slave. Kako bi se sačuvala ove opasnosti, uvijek se bori sjedeći na mirnom i sigurnom polju prava i duboka poznavanja činjenice da si ništa, da ne znaš ništa i ništa drugo nemaš doli bijedu i nedostatke te ništa drugo ne zaslužuješ doli vječnu propast... Budi jako pozorna da ovaj sud koji donosiš sama o sebi bude popraćen i pravednošću jer bi ti inače bio ne od male štete. Naime, ako u spoznaji vlastite zloće nadvisiš nekoga tko se zbog svoje sljepoće smatra nečim, gubiš mnogo i postaješ gora od te osobe u djelima volje ako želiš biti od ljudi cijenjena i smatrana za ono za što znaš da nisi... U mjeri u kojoj iskapamo zemlju vlastite bijede, božanski arhitekt će položiti toliko čvrste stijene na kojima će uzdignuti našu građevinu... O blažena spoznaja koja nas čini sretnima na zemlji i slavnima u nebu! O ništa koje, spoznato, nas čini gospodarima svega! Ako ga želiš pronaći, ne uzvisuj se jer će on pobjeći. Ponizi se i iznova ponizi koliko god možeš jer će on doći da te pronađe i da te zagrli!" |
Zanimljivo, u Markovu Evanđelju čitamo kad je onaj bogati mladić došao Isusu da ga pita što mu je činiti da baštini život vječni i oslovljava ga sa: "Učitelju dobri", Isus mu odgovara: "Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini!" ( Mk 10, 17-18). Isus čak za sebe nije dao da ga zovu dobrim, a mi ćemo to često sami za sebe znati reći. Nadalje, nikako ne propustimo sjetiti se što u poslanici Filipljanima stoji za Isusa: "On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe "oplijeni" uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe , poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. I svaki će jezik priznati: "Isus Krist jest Gospodin!" – na slavu Boga Oca. (Fil 2, 6-11) I iz Isusovog primjera vidimo kako piše i u Knjizi Izreka: "...pred slavom ide poniznost." (Izr 15, 33). U Knjizi Izreka stoji i: "Nagrada je poniznosti strah Gospodnji, bogatstvo, čast i život." (Izr 22, 4). U Knjizi Sirahovoj piše: "Što si veći, to se većma ponizi, da nađeš milost u Gospoda. Jer veliko je milosrđe Božje, i poniznima otkriva tajnu svoju. Iako je velika moć u Gospoda, on prima počast poniznih. Mnoge već zavede njihova umišljenost, i opaka uobraženost iskrivi im misli." (Sir 3, 18-20 i 24). Zatim: "...poniznošću časti samog sebe i cijeni sebe svojom pravom cijenom." (Sir 10, 28). Također i: "Molitva poniznog prodire kroz oblake i Gospod neće oklijevati niti odgađati." (Sir 35, 17 i 19). I još nešto važno – budimo budni, jer ono što isključuje poniznost je oholost, a ona je kako kaže Božja riječ – ne samo veliki nego i potajni grijeh: "Od potajnih grijeha očisti me! Od oholosti čuvaj slugu svoga, da mnome ne zavlada. Tad ću biti neokaljan, čist od grijeha velikoga." (Ps 19, 14). Ovo vrijeme Božića koji je slika čiste poniznosti, neka nas potakne na razmišljanje i postavljanje točne dijagnoze vlastitog stanja i donošenja odluke, promjene i rasta u poniznost. Istina je da nas poniženja vode u poniznost, čitajmo o kralju Nabukodonozoru u knjizi proroka Danijela; Nabukodonozor se zbog svojih uspjeha uznio i Bog dopušta da gubi i kraljevstvo i društvo ljudi... dok ne spozna da Svevišnji ima vlast! |