Koliko je važna riječ potvrđuje i to: "...Sva ljudska djela bila bi nepoznata ljudima i ostala bi poznata samo Tvorcu da nema riječi. I Tvorac počinje tvorbu svijeta riječju..." I Riječ tijelom postade, i nastani se među nama – Isus Krist – i izreče nam riječi spasa – Evanđelje.

Kako je opet važno čuvati riječ govori nam sam Isus: "Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ." Podsjetimo na važnost riječi za Djevicu Mariju, kad joj je Anđeo Gabrijel rekao: "Evo, ti ćeš začeti i roditi sina kome ćeš nadjenuti ime Isus..." Pa opet, značenje riječi za Svetog Josipa, kad mu Anđeo Gospodnji govori: "Josipe, ne boj se uzeti Mariju..." Kakvo su značenje imale riječi Majke Božje svetoj Bernardici Soubirous, kad joj je otkrila: "Ja sam Bezgrešno začeće!" Bernardica nije razumjela značenje tih riječi pa je, iz straha da ih ne zaboravi, grčevito ponavljala vraćajući se kući iz špilje Massabielle.

Možemo si samo zamisliti u kako povlaštenom položaju su bili Isusovi učenici, koji su imali mogućnost, s njim se osobno družiti i izmjenjivati riječi. Često se nisu usudili Isusa pita­ti i ono što ih je trenutno zanimalo, misleći da će im Isus spočitnuti da nisu prethodne ri ječi pozorno slušali. Mnogi su kršćani, znani, a još više neznani, u teškim vremenima za kršćane za zadanu riječ Kristu Isusu i svoj život položili. Znamo kako ni danas nije lako Isusovu riječ braniti, a posebno po njoj dosljedno živjeti. Pa i mi u svom privatnom životu imamo iskustvo kako nas lijepa iskrena riječ može tako uzdići osokoliti, a ona izdana lažna nas može tako duboko u duši povrijediti, poniziti.

Kažemo da je molitva razgovor s Bogom. Mi obični smrtnici razgovaramo s Bogom? Evo opet riječi... Kako to moraju biti riječi pune poštovanja, iskrenosti, pozornosti, jer Bog o nama i tako već sve zna. Ti zahtjevi za što bolju, ponizniju i pouzdaniju molitvu uvijek prelaze naše mogućnosti, jer poznate su riječi: "...I tko ga (Boga) može proslaviti onako kako on zaslužuje ?" (Sir 43, 31b).
U ovo predbožićno vrijeme – vrijeme Došašća – što ćemo posebno reći Gospodinu Isusu Bogu – Božiću?

Ako pazimo na važnost i vrijednost riječi pretpostavljam da ćemo umjesto riječi prepustiti srcu da ono govori što ima reći našem najvećem prijatelju Spasitelju i Otkupitelju. Taj govor je uvijek najiskreniji, najtopliji, najbliži, najčeznutljiviji. Kad najviše ljubimo riječi su čak suvišne nepotrebne, uznemirujuće. U srcu je radost u srcu je vatra – plamen ljubavi.

Ta ljubav prema Bogu je različitija od ljubavi prema čovje­ku – bližnjemu – nekom pozemljaru. Pred ljudima se i nesvjesno želimo pokazati boljima nego što jesmo, pa nam tu pobjegnu i "trunčice" neistine, bez obzira na naša nastojanja da budemo iskreni. Pred Bogom nema potrebe za tim – pa Bog nas sasvim poznaje­ – pred njim se zna sva naša stvarnost, On je naš Stvoritelj koji naša srca ispituje i poznaje – sudac je svih umova i srdaca.

BOŽIĆU

Če bi rekel, Božiću,
kaj želim si ja,
rekel bi, naj vsakomu
puno srdca dâ.

Da bu narod narodu
kak i bratu brat,
i da zadovolan bu
jenput i Hrvat.