Bijaše vruć dan kako je to već uobičajeno u onom dijelu Judeje. Pastir Šimun iskoristio je odsutnost starijih pastira i malo prilegao ispod smokve.

Zatvorivši oči, prisjeti se veselih pjesama koje su sinoć svi zajedno pjevali Gospodinu Bogu Svemogućemu. U takvim prilikama ponio bi ga osjećaj zajedništva, neopisive radosti, ali i zbunjenosti, jer, iako je (zahvaljujući svojoj majci) znao mnoge priče iz Pisma, a i mnoge zakone, ipak je u njemu postojao stalni strah od Strašnog Suca. Njegova okolina nije zborila o Bogu kao nježnome ocu, već kao moćnom vladaru sveg što jest.

Šimun je po prirodi bio nježne naravi, a i nježne tjelesne građe. No, to nije sprječavalo starije pastire da ga koriste kad god treba nešto napraviti. Govorili bi mu: "Samo se ti uči, život je pred tobom, a raditi se mora!" Šimunov otac bio je ozbiljan i bogobojazan čovjek koji je na svog sina prenio pravednost i poštenje. Šimun je inače volio pastirski posao, pogotovo je volio ovčice. Često bi ih dragao i zanesen mišlju kako su mu one najbolje prijateljice, pjevao Davidove psalme. Otvorio je oči da pogleda imali koga u blizini, i kad se uvjerio da je sam, nastavi ležati ispod iste smokve, te gledajući u predivno plavo nebo pomisli:

-O, Bože, moj, koji si silno velik! Hoću li se ja, neznatan stvor, ikad moći k tebi približiti i shvatiti Tvoju dobrotu? U ovih 15 godina svog života, često sam osjećao da me vodiš. Ja bih Ti želio biti sasvim blizu... .
Njegov anđeo čuvar se na to samo smješkao, jer je znao kako Dobri Bog priprema najljepši dar izabranom narodu i cijelom svijetu.
-Pa dobro, Šimune, zar se tako čuvaju ovce? Imaš sreće da su mirne, pa ti nisu pobjegle! – prene ga glas Roboama, starijeg pastira koji ga je volio zadirkivati, ali dobronamjemo.
-Oprosti, samo sam se htio malo odmoriti – odgovori Šimun.
-Slušaj, danas navečer krećemo prema Hebronu, tamo je bolja trava. Donio sam hrane za put, a sreo sam i tvoju majku. Poručila ti je da se paziš na ovom svom prvom putovanju i da se ne odvajaš od nas. I, da – šalje ti zagrljaj i blagoslov. Šimuna je ova vijest razveselila jer je uživao u lijepoj prirodi oko sebe. Potpuno je zaboravio na misli kojima se maločas bavio, te s uzbuđenjem planirao koje će pjesme putem pjevati i pokušavao pogoditi kojim će stazama hoditi. Ubrzo je došlo vrijeme puta. Valjalo im je prijeći barem dio puta prije spuštanja mraka, tako da mogu prenoćiti u pitomijem dijelu, noću često okrutne, pustinje Negev. Šimunovo uzbuđenje nije jenjavalo cijelim putem jer se neizmjerno radovao noćenju pod zvijezdama. Nakon četiri sata svi su bili umorni. Benjamin, vođa puta je izrekao molitvu Svevišnjemu i nakon toga svi su veseli pastiri brzo utonuli u san. Noć je bila mirna, hladna, bez imalo vjetra. Činilo se da cijela zemlja sniva.

Samo je jedna neobična zvijezda čudesno treperila, kao da svojim sjajem želi probuditi usnule pastire. Šimun je sanjao da je izgubio svoju najdražu ovčicu i bio veoma tužan.

Odjednom, učini mu se kao da netko predivno svira harfu. Nije ga obuzeo strah, već iznenađenje, kako to i priliči hrabrim židovskim mladićima. Odmah je probudio ostale pastire. Već su ga htjeli izgrditi, kada čarobni zvuci harfe postanu glasniji i obasja ih neobična svjetlost. Svi su bili toliko iznenađeni, da nisu ni riječi prozborili, gotovo da su zaboravili disati. Samo je Benjamin poluglasno šapnuo: "Gospodine, smiluj se." U taj čas pred nj ima se ukaže predivan anđeo. Njegova ljepota bila je upravo veličanstvena. Pastirima je bilo jasno kako anđeli, koji su tako blizu Bogu, jednostavno moraju biti neopisivo lijepi. Ipak, svi se prestrašiše. No, anđeo im reče:
-Ne bojte se, jer vam evo donosim radosnu vijest o velikom veselju za sav narod. Danas vam se u Davidovu gradu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin. I neka vam ovo služi kao znak: Naći ćete Djetešce povijeno u pelenice, gdje leži u jaslama!

Pastire ova vijest toliko razveseli, da im se činilo kako će im srca poletjeti u nebo! Ubrzo su se onom anđelu pridružili i ostali, te su svi zajedno pjevali, a Šimun je klicao od radosti. "Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima koje ljubi!" razlijegalo se pjevanje anđela. Za Šimuna je sazna nje kako je Bog Svemogući sišao među Izraelski narod kao malo Djetešce bilo najljepše što je čuo u svom životu!

Nakon što su se anđeli vratili na nebo, pastiri su slijedili onu sjajni zvijezdu i uistinu našli šta licu u kojoj je ležala najljepša beba na svijetu, iz čijih je očiju blistao sjaj koji je Šimunu grijao srce. Sada je shvatio da više nikad ne smije sumnjati u Božju blizinu i prisutnost. Sada je mali Šimun gledao ono što su mnogi kraljevi i proroci željeli gledati. On mali pastir, svojim je čistim srcem zaslužio biti jedan od prvih sretnika koji su imali neizmjerenu čast da vide Spasitelja svijeta. Kada je Marija čula što je anđeo rekao pastirima o Isusu, srce joj je plesalo od sreće. Pastiri su cijelu noć ostati u štalici, pjevajući hvale Ocu, a kad su se vratili ovčicama, one su mirno spavale, ni jedna nije nedostajala. Benjamin i Roboam su odlučili da istog časa krenu kući i svima u gradu ispričaju najradosniju vijest otkad postoji svijet. A Šimun je u srcu pjevušio: "Znanje to odveć mi je čudesno, previsoko da bih ga dokučio..."