Odmah na početku godine, slavili smo rođendan sv. Gašpara. Rodio se 6. siječnja 1786. godine u Rimu u siromašnoj obitelji, naš svetac i osnivač Djela Krvi Kristove. Otac i majka u obitelji del Buffalo silno su se borili za opstanak svoje mlade obitelji u ondašnjem teškom ratnom vremenu.
Materijalno siromašni, ali zato vjerom i duhom bogati. Svetac ne pada s neba! Najprije mu obitelj pomaže, a kasnije on sam nastoji ostvariti život prema Božjoj volji. Nova godina svima je nama došla iz Božjih ruku kako bismo je iskoristili za duhovni napredak na putu k svetosti. Pomozimo jedni drugima u tome te sami nastojmo realizirati taj divni Božji plan što ga On ima s nama!
Započeta godina je jedna od karika u lancu pojedinačnih "dijelova", ponekad i krhotina; "ljepilo" koje će sve to međusobno povezivati je "Riječ Života", a plan je u rukama Stvoritelja – Boga. Taj plan postoji i on je najljepši plan, kojega je nacrtao najbolji arhitekt. Hrabro i vjerujmo u taj plan! Prihvatimo se mukotrpnog posla slaganja pojedinih dijelova: to je naš put k svetosti, tvoj i moj. Učvršćujmo jedinstvo među nama molitvom i žrtvom te krenimo zajedno u Novu godinu!

Isus je jednom rekao:
"Vi ste svjetlost svijeta! Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod sud, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima." (Mt 5, 14-16)

Kristu su potrebni ljudi – pomoćnici koji će posvetiti svoje vrijeme, energiju, talente, maštu, radost i patnju noseći svijetu Božju ljubav. Preko toga doprinose pobjedi dobra. Svaki čovjek, naročito onaj koji trpi, ima priliku pomoći Kristu. Zato se često pitamo što bi uradio Krist, što bi učinila Marija na mome mjestu – u obitelji, u susjedstvu, na radnome mjestu, u župi, za vrijeme odmora...? Bog sve drži u svojim rukama, a mi smo maleni, slabi i puni mana. Uzimajući sve to u obzir, kako možemo pomagati Bogu?

Bog nam je dao razum, volju i srce koje zna biti dobro. Njegovo najveće djelo je ljubav i zbog toga, radi otkupljenja čovječanstva, šalje svoga Sina na zemlju. Isus je kao čovjek prolio svoju Krv da bismo se očistili od grijeha. Obdario nas je svojom ljubavlju da bismo kao djeca Božja mogli ljubiti poput Njega. Je li Isusu potrebna naša pomoć?

Pomoć koju Isus očekuje od nas, koju traži je u tome da zajedno s Njim ljubimo Oca Nebeskog i da za tu ljubav pridobivamo naše bližnje. To je velika čežnja koja se nalazi u Isusovom Srcu, koji čeka na našu ljubav. Pomagati Isusu znači, dakle, ljubiti zajedno s Isusom onako kako On ljubi.

U Ivanovom evanđelju piše: "Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi, kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga, te ostajem u ljubavi Njegovoj." (Iv 15, 10) Onaj tko želi pomagati Kristu, prije svega nastoji upoznati i obdržavati Božje zapovijedi. To je dokaz čovjekove ljubavi i osnova za sve druge oblike pomaganja ("uzajamnog pomaganja", "pomaganja misionarima", "onima u potrebi", "ljudima dobre volje").

Marija de Mattias je kao mlada djevojka sudjelovala u svetim misijama koje je vodio misionar Krvi Kristove, sv. Gašpar del Buffalo. Upravo taj susret s njim postao je za nju nadahnuće u trenucima kada je tražila osobni put prema Bogu. Ona se "zarazila njegovom ljubavlju prema Cijeni našeg spasenja". Od tog trenutka svetih misija, došlo je do preokreta u njezinom životu te je svoj život počela uranjati u Otkupiteljskoj Krvi. To je bio snažan dodir Krvi Kristove, kroz koji je otkrila beskrajnu Božju ljubav i to ju je dovelo do razmišljanja da dâ odgovor vlastitim životom. Zaželjela je djelovati i živjeti u znaku Njegove Krvi, u znaku Njegove ljubavi. S vremenom je postala utemeljiteljicom sestara Klanjateljica Krvi Kristove, a njezina ju je vjernost i ljubav prema Raspetom Isusu dovela do osobne svetosti.

Svetost možemo definirati kao ispunjenje Božjih očekivanja za vlastiti život i zvanje. Marija de Mattias je postala svetom jer je ostvarila Božje želje, kao što to piše i sama: "Gospodine, djelo koje si mi povjerio, sa moje strane je ostalo izvršeno, ali sve sam učinila zahvaljujući Tvojoj milosti".

"U Božjim sam rukama, neka čini sa mnom što hoće, samo da Ga mogu ljubiti kroz vječnost i biti s Njim u Njegovom kraljevstvu". Ako volimo Isusa Raspetoga, uvijek smo otvoreni. Kad doživljavamo radosne trenutke – zahvaljujemo, ali smo isto tako u stanju primiti trpljenje i zato ne "spavamo" duhovno. Ne možemo biti zadovoljni, dok Isus nije ljubljen od svih, za koje je dao svoju Krv. Samo ljubav za Raspetoga, ljubav prema Kristovoj Krvi daje čistoću i snagu da bismo sve jače bili spremni voljeti samo Njega, a ujedno mogli i dalje živjeti i trpjeti, da bi bili voljeni od sviju.

"A zatim ljubi, ljubi još više, ljubi stvarajući ugodnu atmosferu u osjetljivoj situaciji. To su ponekad male geste koje su dovoljne za otvaranje, za ugodan razgovor. Bilo to cvijet ili osmijeh, priznanje dobrog rada ili riječ zahvalnosti, neka kolega, brat, muž, žena iskuse da su prihvaćeni, poštovani, ljubljeni, a tvoj anđeo neka čuva da bi ti znakovi dobrohotnosti bili iskreni i čisti". Pokušajmo prepoznati još više Božju ljubav i dati na nju pravi odgovor u našoj svakodnevici, u našoj užoj i široj obitelji i na poslu.