Prema općem pravilu tuđa se vlastita imena pišu onako kako se pišu u jeziku iz kojega potječu.
Naravno, navedeno se pravilo primjenjkuje samo onda kada je riječ o jezicima koji se služe latinicom.

U dugotrajnim kulturnim doticajima s mnogim narodima i njihovim jezicima mnoga su strana vlastita imena (osobna i zemljopisna postala dio našega leksika. Takva imena nazivamo egzonimima.
Od zemljopisnih imena prilagodili smo osobito imena poznatijih gradova, zatim nekih zemalja, država i njihovih stanovnika (Atena, Beč, Prag, Rim, Rim, Njemačka...)

Važno je napomenuti da u poštanskome prometu, u bibliografijama i u knjižarstvu, u diplomatskim i gospodarskim poslovnim odnosima, kao i na zemljovidima, sva se strana vlastita imena pišu izvorno. Iznimno se na zemljovidima mogu prilagođena zemljopisna imena napisati i u hrvatskome prilagođenom obliku (najbolje u zagradama), ali svakako treba navesti i izvorni način pisanja.

Zaključak:
Kalifornija je egzonim pa ga zapisujemo "Kalifornija", a Los Angeles to nije pa ga zapisujemo "Los Angeles".