Iz dnevnika kormilara podmornice u Drugome svjetskom ratu:
Dan je počeo mirno. More je bilo tiho, a neprijatelju ni traga. Odjednom se prodorno oglasi zvonce uzbune, a narednik odmah naredi uronjavanje. "Neprijatelj na vidiku!"
Uskoro zatim eksplodiraju prva torpeda. Sjedili smo u odjeljku za momčad u pripravnosti, ozbiljnih i blijedih obraza. Znali smo da bi prvi pogodak bio koban.
Slušali smo izvana detonacije, a podmornica je jurila podmorjem.

Odjednom dugi Heine, meni nasuprot, izvadi iz džepa krunicu i počne moliti. Bilo je to prvi put da netko pred drugima javno moli. Ali sada se nitko nije nasmijao.
"Hej, Heine, daj i meni jedan komad, i ja sam katolik."
Bilo je vrlo znakovito kako su se pružale te muške ruke i primale komadiće krunice. Heine otkine jednu deseticu i pruži je drugome. Vani je bjesnjela bitka.
"Daj i meni jedan komadić!"
"Meni također!"
Heine je imao u ruci još jednu desetku i križić. Pet je muškaraca molilo... i nitko se nije smijao.
"Ti, daj mi križić, ja sam evangelik."
Heine mu dâ križić. I zaboravili smo pet minuta jeku bitke. Neprijatelju smo pobjegli tek nakon jednog sata.