Kad god govorimo o Krvi Kristovoj uvijek imamo na umu Isusa, drugu Božansku Osobu koja je uzela Tijelo i Krv i postala čovjekom, Spasitelja koji je prolio Krv za spasenje svijeta, uskrslog Gospodina koji sjedi zdesna Ocu, koji će doći na svršetku svijeta kao Sudac. Krv Kristova je jedan od najsnažnijih znakova koji objavljuje Božju svemoć i milosrđe. S obzirom na to, taj nam realni simbol pruža mogućnost da odgovorno izrazimo svoju zahvalnost i slavu Bogu.

Krist, posrednik između Boga i ljudi, obraća nam se jezikom svoje Krvi. Pripremljen preko običaja i obreda Starog zavjeta, Spasitelj i Učitelj ljudi izražava i sažima u simbolu svoje Krvi sve ono o čemu su posvjedočile Njegove riječi i djela: "Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u Njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni." (Iv 3, 16)

Kada, dakle, tražimo Isusovu Krv dopuštajući tom simboličnom biblijskom jeziku da u molitvi i razmatranju prožima naš život i da nas osposobi za dostojanstven odgovor, tražimo ništa drugo nego Božji život, samog Boga.

Gdje sve možemo pronaći Boga? Bog je posvuda, prema tome posvuda je nazočan i Uskrsli Krist koji u svomu Božanstvu i proslavljenom čovještvu prebiva s Ocem. Bog skriva svoju nazočnost pred nama da bismo Ga tražili. Potom nam se objavljuje da nam iskaže i dadne svoju ljubav. I opet se skriva kako bi se ljubav u nama razvijala i učvršćivala kroz traženje. Skrivanje i iskazivanje svoje prisutnosti igra je Božje ljubavi.

Bog je svoju ljubav najpotpunije izrazio u Krvi svoga sina: "Njemu koji nas ljubi, koji nas Krvlju svojom otkupi od naših grijeha... Njemu slava i vlast u vijeke vjekova!" (Otk 1, 5) A gdje u naše vrijeme možemo susresti bujicu Božje ljubavi koja daje život? Gdje je u našem suvremenom svijetu prisutna Krv Kristova? Izdvajamo tri načina prisutnosti Krvi Kristove:

Tjelesno - povijesna prisutnost – mislimo na Krv koju je Isus iz Nazareta na određenom mjestu i u određeno vrijeme primio iz krila Djevice Marije da bi je potom, kao izraz ljubavi i žrtve prolio.

Liturgijsko - sakramentalna prisutnost – Krv koju je Isus pod prilikom vina dao učenicima na Posljednjoj večeri, a koja se u svakoj svetoj Misi uprisutnjuje na oltaru i na njemu pije, to je Krv Kristova koju duhovno dobivamo u svim sakramentima kao bujicu života u mističnom Tijelu.

Krv Uskrslog, koja svojom mističnom prisutnošću prožima cijeli svemir prije svega susrećemo u patnji. Kad se Isus u svojoj napuštenosti na križu obraćao Ocu, kad je došao do vrhunca svoje muke, doživio je kako to kaže sveti Ivan od Križa, "noć tame", jer je uzeo na sebe svu patnju svijeta. Služeći se simbolom Krvi možemo reći: kad je Isus na križu prolio i posljednju kap krvi kako bi čovječanstvo obdario Božjom ljubavlju i životom, tada je u njoj oprao svu patnju svijeta, svaki grijeh i pad, svaku nepravdu, samoću, sumnju, poraz...

U žrtvi života, ostvarenoj u krvnoj žrtvi na križu posvetio je čitav svijet svojom novom Božanskom prisutnošću. Od Kristove smrti i uskrsnuća, od trenutka poraza grijeha djelom spasenja kad je patnja postala izraz Božje ljubavi, smrt, grijeh i patnja imaju novo značenje. Postali su v jesnici i nositelji života jer su bili uronjeni u Krv Kristovu.

Gdje god naiđemo na tjelesnu ili duhovnu bol, nepravdu ili grijeh, kad god stojimo ispred bolnog pitanja "zašto" – svugdje susrećemo Krista u Njegovoj Krvi. Ta Spasiteljeva Krv, koja u Uskrslom prožima cijeli svemir, u patnji svijeta pronalazi tabernakul, mjesto susreta s čovjekom i adoraciju. Tako snagom vjere, nade i ljubavi želi prožimati naš život, da ga očisti i pobožanstveni.

Patnja, kao posuda koja drži Krv Kristovu, dobiva u svjetlu vjere novu, neizmjernu vrijednost. Mijenja čovjekov život, oslobađa ga, daje mu radost i istinski mir.

Ljudski egoizam gradi zidove i zatvara se. Krv Kristova je pomirila narode. Tko prihvaća Krista ne može isključiti nijednog čovjeka, jer Krist je umro za sve. Stoga, za Njega ne postoji nacionalizam i socijalizam. Isus želi da bude mir među svim narodima. Pavao uči: "On je mir naš." (Ef 2, 14) Gdje je Krist, tamo ne može biti mržnje; gdje je mržnja, tamo ne može doći Krist. Jer, Bog je Otac svakog čovjeka, On voli sve.

O Krvi sveta, šumi bićem mojim...
I moja krv će sa Tvojom se sliti,
Po njoj ću jedno biti s bićem Tvojim,
S Tobom ću Ocu čisti prinos biti.