Što je za nas grijeh? Kakav stav imamo prema grijehu, uzimamo li ga olako? Koji su nam kriteriji što je grijeh, jesmo si li ih postavili sami – kako se nama čini; da li nam je mjerilo svijet ili Božja riječ? Ovo je vrlo važno, jer grijeh ne može opstati pred Bogom. Sjetimo se što piše u knjizi Otkrivenja, Bog će obračunati s onima koji čine grijeh i ne kaju se. Pred Svetim Bogom mogu opstati samo oni koji su oprali svoje haljine u Krvi Jaganjčevoj. Nema za grijeh, nikom ništa, kad je učinjen, netko za njega treba platiti! U Bibliji nalazimo različite načine kako su grešnici završavali. U Novom Zavjetu, u Poslanici Rimljanima, u prvom poglavlju, pod naslovom "Gnjev Božji nad poganima i Židovima", nalazimo da je neke Bog predao sramotnim strastima, nevaljalom umu. I to je najgori mogući sud, kad Bog čovjeka preda njegovim grijesima, kad odustane da ga poučava i osvjedočuje o njegovom grijehu, kad makne svoga Duha Svetoga da se bavi njegovim životom! Tada nema više osvjedočenja za grijeh, ni žalosti zbog grijeha, nego tvrdoća srca, duhovna smrt.

"Jahve ti oprašta tvoj grijeh, nećeš umrijeti" (2 Sam 12, 13). Što jasno govori, da se David nije osvjedočio o svome grijehu i pokajao se, umro bi, to bi vjerojatno bila duhovna smrt. I sam David u Psalmu 51, između ostalog moli Boga: "Ne odbaci me od lica svojega i svoga svetog duha ne uzmi od mene!" Pročitajmo pažljivo o Davidovu grijehu, da se ne bi zavaravali, lažno se tješeći: "Pa što i David je počinio i to gadan grijeh, trostruki i Bog mu oprostio i nikom ništa." Nije istina, David se je sigurno od srca pokajao, to možemo vidjeti i iz Psalma 51 koji je i nastao nakon što ga je Natan osvjedočio o grijehu i stoga mu je Bog sačuvao život, ali je David snosio oštre posljedice toga grijeha. Dogodilo se što mu je Bog preko proroka Natana rekao, iz njegova vlastita doma se podiglo zlo na njega. A dogodilo se i ono što je sam rekao proroku Natanu: "Tako mi živog Jahve, smrt je zaslužio čovjek koji je to učinio! Četverostruko će nadoknaditi ovcu zato što je učinio to djelo i što nije znao milosrđa!". I to se kasnije Davidu dogodilo, platio je sa svoja četiri vlastita janjca; umrlo je dijete koje je Bet Šeba rodila, a tragično je izgubio i svoje sinove Amnona, Abšaloma i Adoniju.

Nemojmo olako shvaćati grijeh kako piše i u knjizi Sirahovoj: "Ne idi za svojom željom i svojom snagom, slijedeći strasti svojega srca. Ne reci: 'Tko mi što može?' jer će te Gospod kazniti. Ne reci: 'Griješio sam, pa što!' jer Gospod umije čekati. Ne uzdaj se toliko u oproštenje, da gomilaš grijeh na grijeh. Ne reci: 'Veliko je milosrđe njegovo, oprostit će mi mnoge moje grijehe!' jer je s njime milosrđe i gnjev, i na grešnike pada srdžba njegova. Ne oklijevaj vratiti se njemu, i ne odgađaj iz dana u dan; jer će iznenada njegov gnjev planuti, i u čas osvetni ti ćeš propasti." (Sir 5, 2-7). U 7. poglavlju kaže: "Nemoj dvaput griješiti, jer već zbog prvoga grijeha nećeš umaći kazni. Ne reci: 'Pogledat će Bog na mnoge moje darove i primit će Svevišnji Bog kad mu ih prinesem." (Sir 7, 8-9). U 15. poglavlju stoji: "Ne reci: 'Od Boga je grijeh moj', jer što on mrzi nikad ne čini.

Ako hoćeš, možeš držati zapovjedi, u tvojoj je moći da budeš vjeran. On je preda te stavio vatru i vodu: za čim hoćeš pruži ruku svoju. Pred čovjekom je i život i smrt: što on više voli, to će mu se dati. Jer velika je mudrost u Gospoda, on je svemoćan i vidi sve. Oči Gospodnje počivaju na onima koji ga se boje Gospod zna svako djelo čovječje. Nije nikad zapovjedio nikomu da bude bezbožnik niti mu dao dopuštenje za grijeh." (Sir 15, 11-20). U 17. poglavlju: "Ne mogu se pred njim sakriti nepravde njihove, pred Gospodom su svi grijesi njihovi... Jednoga će se dana dići i platiti im, svakome će plaća pasti na vlastitu glavu.

Samo pokajnicima dopušta povratak i tješi one koji su izgubili nadu. Obrati se Gospodu i okani se grijeha, moli se pred licem njegovim i prestani ga vrijeđati. Vrati se Višnjem i okani se nepravde i jako zamrzi na gnusan čin. O kako je veliko milosrđe u Gospoda, praštanje onima koji mu se obraćaju!" (Sir 17, 20-29) U 21. poglavlju: "Sine moj ako si griješio, nemoj više; a za prijašnje grijehe moli oproštenje. Bježi od grijeha kao od zmije, jer ako se primakneš, ujest će te. Kao u lava zubi su njegovi: ljudima život oduzimaju. Svako je bezakonje kao dvosjekli mač koji nanosi rane neizlječive... Put je grešnički dobro popločen, ali se završava u ponoru Podzemlja." (Sir 21, 1-10).