Broj
73
Godina
8
korizma, 2006.
 
 
Naslovnica
Sadržaj
Uvodnik
Statistika
Obavijesti
 
Aktualnosti
Barka

Impressum

glavna

 

© K_com Dtg Ltd 2006.
Put u povijest
Grijeh
Vazmeno trodnevlje
Otuđenje
Zato jer te volim
Obavijesti za mlade
Vjeronaučno Natjecanje
Mala Vila
Zahvale
Poezija
Blagoslovljena krv Kristova
Školski kutić
Izvanžupne aktivnosti
Zadržati ljubav
Čovjek
Što bi bio Hrvatski film bez psovke
Naklapanja
  piše:
  Ivan Brzović
Naklapanja grješnog promatrača
 
 
 
Smisao besmisla
 

Pred desetak dana u Zagrebu je osnovana udruga antiteista Protagora čiji je predsjednik jedan od profesora na Učiteljskoj akademiji. Cilj im je promicanje i borba za prava antiteista. Ateisti su oni koji kažu da Boga nema, prema Bogu su ravnodušni ili za Boga nemaju interes. Antiteisti su oni koji ne tvrde da Boga nema, nego su protiv Boga i svega religioznog u društvu bez obzira na izvor, odnosno vjeru iz koje nešto potiče.
Upravo je nevjerojatno da na početku 21. stoljeća u civilizaciji koja je utemeljena na kršćanskim zasadama netko dolazi s takvim idejama. Što je s religijama na istoku i njihovim više tisućljeća starim kulturama? Izjave koje dolaze iz spomenute udruge kako su njihovi članovi ugroženi ili sputavani religioznim elementima u društvu mogu d oći jedino od zlonamjernih ili bolesnih ljudi. Oko milijardu kršćana i milijardu muslimana u svijetu ne mogu biti u krivu samo zato što šaka bijednika tvrdi da je smetaju vjerski elementi u društvu. Najveći broj ljudi na Zemlji živi prema uređenju koje proizlazi iz religioznih istina i tumačenja svijeta. Negiranje toga pucanj je u zrakoprazni prostor.

Kako su tužni životi i tragično postojanje čovjeka koji ne vjeruje da postoji Bog i nešto što dolazi nakon zemaljskog života. Kad bi tako bilo naši životi ne bi imali smisla i čitavo postojanje ljudske vrste bilo bi samo traćenje vremena u neredu i patnji.

S druge strane, nitko se ne može prisiliti da povjeruje u nešto, jer vjera nije prisila nego svjesno i dobrovoljno pristajanje. Vjera razumu pribavlja onu istinu koju razum sam po sebi ne može dohvatiti niti si protumačiti. Vjerske se istine ili vjeruju ili ne vjeruju. Dogme se ne mogu objasniti niti se o njima može pogađati. Ako i pokušamo odvojiti vjerske elemente (što je, zapravo, nemoguće) od društva ipak ostaju temeljne ljudske vrijednosti kao što su moral, etika i nešto što se zove biti čovjekom bez obzira na njegovu rasu, vjeru, spol ili drugo porijeklo. Ne treba daleko pogledati u povijest i vidjeti kako su prošle ideje i ideologije koje su pokušale osporiti božansko porijeklo čovjeka. Nitko ozbiljan više ni u znanstvenim krugovima ne objašnjava porijeklo čovjeka Darwinovom evolucijom. Kada je bl. Alojzije Stepinac morao odgovarati na montiranom procesu pred komunističkim sudom izjavio je da komunistička vlast uči djecu u školama kako je čovjek postao od majmuna. Blaženi Kardinal je rekao da onima koji to hoće vjerovati daje puno pravo, ali da to ne može biti razumski prihvaćeno ili opravdano. Čudna je ta stalna oporba prema vjeri i Bogu. Teško je vidjeti smisao u besmislu nevjere tim više što se kroz povijest stalno ponavlja. Na početku smo korizme i pokušajmo se vratiti smislu svoga postojanja odbacujući besmisleno i nalazeći smisleno u danima koji su nam darovani.