Želim Ti na rame položiti glavu
Oslonac pronaći za dušu i tijelo
U vječnosti d'jelit Tvoga neba slavu
Pokloniti ljubav i život i djelo
Znam da za to treba bježati od gr'jeha
Otvoriti srce Tvojoj svetoj r'ječi
Svakog dana biti i čišći i veći
Da mi budeš hrana – snaga i utjeha
Ti izbriši moje duše tamne sjene
I sa svojim sv'jetlom budi mi na putu
Milosrđe Tvoje nek dotakne mene
Nek za Tobom – Kriste – srce mi izgori
I sa ove strane, sve na dobro krene
Staza me povede gdje su – Tvoji dvori
|
Božanski Sine, u kom ljubav sama
prebiva k'o miris u rascvalom cvijetu
potakni nam duše da ljepotu neba
dotaknu već sada na ovome svijetu
Oslobodi nas od sljepoće jala
što bolno duše kao lanac steže
ohrabri nam srca da iz zemnog kala
usmjerimo pogled spram nebeske veže
Primi našu molbu k'o zov ranjenika
zatečena sama sred bojnoga polja
sa skrušenim srcem:
"Budi volja Tvoja"
Utisni sam u dušu svoj božanski znamen
da jedinstvo s Tobom nikada ne mine
u ljubavi vječnoj k'o iskra i plamen |
Što učiniše od tebe, drvo?
Stavili te na križ.
Nisu znali ono glavno,
da ćeš biti drvo slavno.
Slavno od najslavnijeg,
sveto od najsvetijeg,
obliveno rijekom suza,
za Isusa.
Tuđinu je od davnina
Lijepa naša, slatka meta,
pa je naša domovina,
uvijek bila razapeta.
Još se zgraža cijeli svijet
što Isus bi razapet.
Za nas on je križni ukras,
koji Zemlji nosi spas.
Gle, gle, kako ljudi gmižu,
primiču se Svetom Križu.
Svi bi htjeli, kao prvo,
ljubiti to Sveto drvo. |
|