Broj |
73 |
Godina |
8 |
| korizma, 2006. | |
© K_com Dtg Ltd 2006. |
|
|
|
![]() |
|---|
Put u povijest |
Vazmeno trodnevlje | Zato jer te volim |
|---|
![]() |
piše: | |
| Nikola Maković | ||
Put u povijest |
||
| Stojeć v vulice Svete Barbare i gledeć v Zvonarovu zleva su Krilčići "Špektori" imali vrčačec. Fižu jem se išlo ze Svete Barbare vulice. Kat su se podelili Francek komu smu mi govorili kum je otišel fižu ku je kupil od Tonče Kunić Pažulevoga, ozde mam pri škole. Tonča se z ženum i čerjum Barekom otselil na Goricu. Moja mama je bila Francekove žene Barice fermana kuma, a fajn let kešneje moja je sestra Janica vezala fermu nijove čeri Ankice. Tak se to kumstvo s Francekom spreplelo.Do bi mislil za onda kat se do Franceka jedva poradi blata došlo, da bu to za pedeset let glavni put na Mlaku. Na spomenutomu vrčačecu po razdelu si je malu lušnu drevenu ižicu složila Francekova sestra Marek. Če je baš bila na ruke invalid, sama je osebe vodila su brigu i vute je se ižice mirno život gasel. Za ovoga zajdnega rata vujne su utočišće našli strajnski, ali dragi ludi z Vukovara. Deda Janoš i baka Katica Sebeledi. Vrnuli su se v Vukovar i tam pomrli a ižicu je Marekove sestre Milke či Anđela prodala črnokožnem. |
Prva zajnum na levo bila je iža Ivana Krilčića komu su govorili Licko. Iža i ves drugi gospodarski iventar je i denes kakof je bil i prede pedeset let. A ni samo prijnem tak. Ni primene ni drugoč. I mene mama veli da nis pedeset let čavla zabil. Lickova iža je stala na levo a desno vuz orej sukašnica mam vuz orej. Ravno je bila lepa štala z štaglom ko ke naredil Higijenski zavod. Sečam se da je bila više prazna nek puna. Licka i negve žene Kate rodom od Suše se dobro sećam. Licku je već fajn let a Kata ni tak zdajna mrla. Nisu bili baš cirkveni ludi. Licko je bil nejakof kotarski poverenik i knemu sem koj dečec išel po Putnicu za marše ili svijne kat se išlo na plac. Prvo sem koj dečec išel statum na plac V Zagreb, v Henzelovu dok nisu lude otut restirali. Onda se plac naredil fReliče i Gorice. Vuto vreme su Kata i Licko imali lepo sređeno stajne za život. Već za onda su zavot imali fiže. Ni doduše bilo vode ali je po kiše a pogotovo po zime bilo komutneje to, nek iti fštalu na lopatu ili v žleb. |
![]() |
Pametim da su prijnemi bili i merniki kat je bila komasacija, tam pedesetdruge do pete. Prijnemi je stanuvala leta vučitelka Marija z mužom Jodekom Trumbetašom. Tu jem se zrodila i čer. Marija je bila tiha i dobra duša. Puno naraštajof dece je osposobela za dalne škole. I ona i Jodek su rano pomrli. Jerbo je, posebno ona strplivo podnašala obitelski križ, nek je pravedni Bog bude blag i nejinu žrtvu nagradi z večnem mirom. Licku smu još govorili i Vujček. zato kaj je moj jargan i pajdaš v mladosti Ivić Lacković Medek tak govoril. Natom gruntu su rođene Lickove sestre: Roža pri Stepaniću Miškecu, Barić pri Števiću Trumbetašu Pileku i Luba pri Števeku Lackoviću Šimćevomu. Vujčeka Licka se moglo zestati i i v lepu paradnu vatrogasnu robu oblečenoga. Negda je i z motikum znal iti na Popovčicu, a najrajše se je vozil z beciklinom. Kad se ni mogel voziti, rival ga je vuse i najnega se oslajnal. To je bilo kat bi se vraćal z vatrogasne zabave ili s kartajna od Mike. Kak sem se odrana motal po šakrestije i bil pomočnik stričeku Đineku, po molitvami ke su davale Lickove sestre sem zapametil da su jem se roditeli zvali Mara i Marko. Samo po tem je ja pametim. Licko i Kata su imali lepu čer Bareka, ali jedinicu. Stareja je odmene i celi je staž oddelala v Mlačke zadruge. Vdala se na Goricu za Ivicu Pjelika, kaj su mu govorili ambrelarof. Kak to već je de je žensko dete, pogotovo jedino, iža se zaklejne. Ja tut sat idem retko. Vidim da su vrata od štale i sukašnice resprta i se me potseća na prede pedeset let. Samo po dvorišću zabludiju i lovisuji cucki. Na tem se gruntu više prezime Krilčić Bradašić ne piše. |