Priča govori o tome kako je jednom na pločniku sjedio slijep čovjek, koji je uz svoje noge postavio šešir i pored njega drvenu daščicu na kojoj je kredom napisano:
Molim vas, pomozite, slijep sam.

Jedan kreativni publicist prolazio je pored njega, zaustavio se, ugledao ono malo sitniša u šeširu i samoinicijativno uzeo daščicu i na drugu stranu napisao novu poruku, vratio je i postavio uz noge slijepcu.
Poslijepodne je publicist ponovno prolazio istom ulicom. Ugleda slijepca, približi mu se i vidi da je njegov šešir bio pun novčanica i kovanica. Slijepac je prepoznao njegov hod, te ga upita je li on onaj koji je napisao novi natpis, te što je napisao. Publicist je odgovorio: "Nisam napisao ništa neistinito. Napisao sam ono što je već pisalo, samo drugim riječima."

Smješkajući se, nastavio je dalje ulicom. Slijepac nije nikad saznao da je sadržaj novog natpisa bio:
Danas je proljeće i ja ga ne mogu vidjeti .