Broj |
74 |
Godina |
8 |
| Uskrs, 2006. | |
© K_com Dtg Ltd 2006. |
|
|
|
![]() |
|---|
Put u povijest |
Naš Uskrs | Poezija |
|---|
![]() |
piše: | |
| Nikola Maković | ||
Put u povijest |
||
| Lickovu sukašnicu skoro da je dodirevala sukašnica Janka Krilčića Bradašićevoga. Malko se prisećam kak se na tem gruntu z iže ka je bila na desno, po štenga spušćal Jurić kaj su mu govorili Pudla, s kem sem se kešneje polumil. Oni su se morda već raneje otut otselili, neznam točno kat su z Bradašićeve vulice otišli na grunt Lackovićof Jedanof. Janko Krilčić je zel Milku Lacković i skup z sini Števićom Kadanom i Juričom Pudlum se otut otselil k Jedanom, na Milkin grunt. Osim spomenute slike sećam se da se nekuliko stanarof zmenilo vute iže dok ju ni kupil g.Banić ki je i sat vujne. Najtužneje je završil stanar komu je bilo ime Đuro, a delal je pri vojske na erodromu. Pripovedalo se da se vozil na avijonskom krilu i da ga je nekak zakvačila elisa. Zrezala ga je i na mestu je mrl. Grunt je prodan i najnem se više ne piše prezime Krilčić Bradašić. Isto se dogodilo i z gruntom vuz taj. |
![]() |
Natom gruntu se sećam starejega šepavoga čoveka komu je bilo ime Juraj, a govorili su mu Capak. Pred očmi mi je slika kak nas restirava z grabe, Mlake, kam je dopelval kravice oko rogof povezane napašu. Mi smu bili zločesti i tomu se staromu čoveku podsmejuvali i gazili po trave. Kat se sat setim sega toga, žal mi je kaj smu bili takvi i dražili ga. Imal je on i sestru, Bela su je govorili. Ona je bila vdana za Petra Malovca Cvetkovića. Nu nakon kraćega vremena život jem se je reskopal i Bela si je vuz pomoć svoje sklepala nejakvu drevejnaru, ozde, kak je Muženičof vrt. Malko se sećam te ižice. Si su mi ti liki, i Petrof i Capakof nestali, sčezli. |
Jeno kraće vreme su živeli z Jurićom i Katekom v nove zidane iže ku su naredili na Jurićove zemle. Taj komačec zemle je skračeval još Jurić. On je prodal najprije g. Gaberu i Kolaku a onda i Birkiću. Nazajdne je grunt podfercal nuk ki je prodal i preostali mali vočnačec ki je dosezal do iže. Tu sat ima bertiju Števekof sin. Grunt skoga je počela loza ove Bradašićof, Jurić je prodal g.Tačkoviću. Žnijovem odlažejnem i natom gruntu je zbrisano prezime Krilčić, Bradašić. Števek i Ivanka su osim ovoga spomenutoga mali i čer. I ona ima bertiju samo na druge strane. Števek je puno let delal v jenem državnom poduzeću se do mirovlejna. I Ivanka isto tak. Ona se zarana rezbolela i ne tak stara mrla. Kat je odovel Števek se nakratko i oženil. Čini mi se da to ni bilo dugoga veka. V mirovine je kak se to veli, v fušu popravlal kamijonske mejnače-getribe. To mu je dobro išlo. Susedi Capaku bili su Lovrek i Jana Krilčić i ojnemi sem već nekaj spomenul. Ze se te lumere se ovo, kak se nekteri po Mlake rat faliju plementaško prezime polefko briše. Suset Lovrekovem ni bil toga prezimena, nek se prezival Antolović. Ime Jurek. On je taj grunt kupil od Domačice gradove ka je od Bradašića otišla vzamuže k Imbreku Gradovomu. Jurek je bil rodom z Dolenca, de je sat štreka. Mama je bila Novoselka zato mu se reklo, Jurek Novoselof. Negva žena Marić i žena Pavla Krilčića Štefanovoga su bile sestre. Rodom od Glagolićof, Bigarove sestre. Jurek je bil drobni čovečec. Sitni selski trgovec i trajbar. Fletno kak jem se zrodila čer Milkica, žena Marić je mrla i Jurek ostal dovec. Takvoga ga se i ja sećam. Milkica se vdala za malomlačana Miku Krpičaka skem je imala čer, jedinicu. K ne se priženil brat od mega suseda Franceka Pischiute Joža. V jenom času tecu Jureku je nekaj puvnulo v glavu, ili ga je nabrlila i knemu se doselila živet nejakva Marica. Črnokožna, fest baba. Ne sečam se jeli je još za Jurekovoga života sve resfruštala. Dok je delala v zadružne bertije žnum se splel vrovec Pavel Trputec teroga je uspela napuntati da nek ostavi svoju ženu i decu. Bedak je to naredil i ostavil dobru pobožnu ženu Doru. Jurek je mrl a gruntek je kupil vrovec g. Slavek Cavrić, šoštar po zanatu. Mam do Slaveka su se nastanili ludi po prezimenu Antolović. Čoveku se ne sećam imena a žene je bilo ime Zora. Zarana je ostala dovica z dve curice ke su sat već isto mame. Živeju mi se čini v Austrije i Zora prijnemi. Zora je vuz svoje cure odbedinala još nekuliko mlačke dece. Dojne je jeno kraće vreme bila natiskana mala drevena ižica ku su naredili ludi po prezimenu Restak. Rodom su bili z Brkiševine, z one strane Kupe. Muž je delal i živel v Nemačke, a žena z pet ili šest glaf dece vute ižice. |
![]() |
Pripovedal mi je pokojni Lacko Cundeković Tomin ki je knem zalazil da su ponoći žnemi pot postelum bile nagnani pišćenci, race, čak i svinče. Po danu je prase s cuckom bilo špagum privezano za cef od pumpe za vodu. Se se to nekam rezišlo, a natom je gruntu sat Kreštalica, Teofik. Levo ojdnega je zagorec Rudek a na desnu stranu Adalbert Lang kaj ga zoveju Janez. Dojnega su od Paveka Bradašića kupili Likići, Tonček i Ivek. Dok je bil mladi muž, Tonček je z ženum stanuval f Smolčićove štale, ka je bila malo preriktana za stanuvajne. Nu je kešneje kupil g.Jakečić, a bila je ozde kak su bori, mam zleva de je tvornica Digis. Tonček je bil fest čovek i rad je znami igral nogomet na igrališću ko je za onda bilo ozde de je sat Diskont. Tončekova žena i zagorec Rudek su si švogori. Kešneje su na Mlaku s Kostajnice došli i Tončekovi roditeli i braća, i nastanili se na Đinekovom vrtu, na zemle ku su kupili od Božeka Krilčića. |