Kad pogledam, Bože – malo oko sebe
Predmete i stvari – pejzaže i lica
U svakom obliku pronalazim tebe
U svakom se čita tvoja Poslanica
Da si Svemogući – svima želiš reći
Tolike oblike održavaš – stvaraš
Neiscrpnom snagom – ti se ne umaraš
Od tebe se nikud ne može uteći
Koja raznolikost oblika i boje
Bogatstvo što nema granica ni kraja
A nove se forme još i danas kroje
Čovjeku si dio u stvaranju dao
Da se tako s tobom u ljubavi spaja
Da bi put za vječnost lako pronašao
|
Kada je prvi puta svjetlost neba
zasjala iznad bezdana tame,
Vi ste k'o prve zrake novog sunca
izronili iz svjetlosti same...
I sam Tvorac što Vam život dade
izusti riječi velikog poeta:
"Glasnici moji, u svojoj ljepoti,
Vi ste veliko čuđenje svijeta!"
I tada rukom, kom svjetove stvara
utisnu dugu kroz zvjezdana jata
uz napomenu: "Ovim ćete putem
voditi duše do mojih vrata."
U to se začu pjev gromoglasni
sa porukom jasnom: "Tako budi!"
I od tog časa učvrsti se savez
između Boga, Anđela i ljudi...
|
O smijeh...! O smijeh...!
Taj ludi mali kikot,
što napaja život.
Osmijeh je kad dječaku trbuh
postane mijeh,
a usta mu se razvuku, uh... uh... Osmijeh je kad brkat čovjek
dobije puno duži brk.
Uši mu crvene uvijek,
a nos mu vatrogasni šmrk.
Osmijeh nikada u tuzi nije
ni kad je godine školske kraj
on se od voljenog nikad ne krije;
kada je osmijeh, u školi je Raj.
Znam jednu školu gdje možeš sresti
samo osmijeh, gdje god ćeš sjesti.
Njeni sedmaši su umni smijači.
U tome su sigurno svjetski prvaci!
Te djevojčice i dječaci
iz škole Zmijavci. |
(Antun Hršak) |
