Nakon par kratkih stajanja, stigli smo u Poreč. Miris slanog mora osvježio nam je pamćenje na prošlogodišnja ljetovanja, a lagani povjetarac razbistrio je um. Kako smo imali dosta slobodnog vremena, posjetili smo Eufrazijevu baziliku koja ima prekrasnu unutrašnjost s muzejom s Isusovim raspelima, kipovima svetaca i podnim mozaicima.

Kasnije nastavljamo svojim putem, a kako svi putevi vode u Pulu, tako smo i mi bez problema stigli tamo.

Veličanstvena arena pozivala je na susret i molitvu kojoj teško da je netko mogao odoljeti. Nažalost, sve što je lijepo kratko traje pa smo tako i mi naišli na neke poteškoće. Karte. Tko bi se uopće toga sjetio? Navodno su se dijelile po biskupijama.

Hm... da... Prvi glas za to. Što sad? Arena je ispred nas, pjesma se nadaleko čuje, a osiguranje je čvrsto i ne možeš ući bez karte. Pa kako samo ući?! Naravno, karte su bile besplatne samo što ih mi nismo imali. Snalažljivost je dobra vrlina, a kako smo i predvidjeli, prije samog početka susreta puštali su u Arenu i one bez karte. Mi smo zauzeli sjedeća mjesta i uživali u sunčanom i toplom danu. Nismo ni u jednom trenutku posumnjali da će biti lijepo vrijeme. Nismo marili za prognozu jer smo znali da će nam Bog dati sunce.

Pozdravom mons. Ivana Milovana, biskupa domaćina, započeo je naš susret hrvatske katoličke mladeži. Slušali smo svjedočenja ljudi koje Bog smjerno vodi kroz život, slušali smo pjesme koje su nam zapalile srca i podsjetile na radost življenja, pjevali smo tako glasno da nas je čula cijela Pula... jer tko pjeva, dvostruko moli.

Euharistijsko slavlje predvodio je kardinal Josip Bozanić uz koncelebraciju Nuncija, biskupa i svećenika.

Iz nadahnjujuće propovjedi, svaka riječ ostala je skrivena u mislima za cijeli život, svaka sitnica ostala je memorirana u pamćenju. Kraj mise je obilježen hrvatskom himnom, a nakon nje i završne pjesme za ispraćaj.

Uslijedila je velika gužva do autobusa. Usput smo sreli i uvijek nasmješenog i dobro raspoloženog Rafu koji nas je počastio jednim grupnim slikanjem.

Put natrag bio je dobra prilika za umorne oči. Nije se čula ni muha u zraku kakva je tišina zavladala autobusom. Svi smo spavali... zzzzzzzzzz

DADO: Bilo je super! Sve mi se svidjelo… i misa i zbor, ma sve. Neka bude žao onima koji nisu išli!
JOSIPA Š.: Susret mladih u Puli mi je trajno zapečaćen u lijepom sjećanju zbog toga što su se uspjeli skupiti i mladi iz Velike Mlake i Velikog Polja kako bismo zajedno prisustvovali jednom takvom prekrasnom događaju. Posebno mi je bilo to što nas je cijelim putem do Pule pratila kiša, a kad smo stigli u arenu, jednostavno kiše više nije bilo. Bilo je sunčano i smatram da je to definitivno Božji znak i dar Duha Svetoga. Jer da je bilo kiše (ha, ha, ha)…
Svi koji niste išli na susret, nek' vam bude žao, ne znate što ste propustili.
Od svega srca hvala i našem svećeniku Anđelku što nam je omogućio putovanje u Pulu.
IVANA P.: Bilo je super, ludo i nezaboravno. Drago mi je što sam išla. Ići ću sigurno opet za dvije godine kad bude na Braču. Atmosfera mi je bila odlična i zapravo sama činjenica to što sam vidjela da osamnaest tisuća ljudi razmišlja otprilike kao i ja, to zajedništvo i neponovljiva pozitivna energija, eto…, a poručujem onima koji nisu išli da su puno propustili: besplatne sendviče, jabuke, vodu, šalove, a pogotovo ulazak u arenu što će mi uvijek ostati u sjećanju
(znate kako je kad nemate karte?!… ha,ha)