Biti kršćanin znači biti drugi Krist, biti povezan s Kristom kao izvorom života. Kršćanin uvijek iznova u sebi provjerava što dolazi iza smrti – iza groba i želi se i dalje utvrđivati u vjeri u život vječni, jer je Isus Krist, naš Gospodin, uskrsnuo – pomirio nebo sa zemljom. Uskrsnuće je dan radosti i pobjede! "Uskrsnu kako je rekao, Aleluja!", upravo onako kako je rekao Isus je svojom mukom, smrću na križu i svojim uskrsnućem pobijedio našu smrt. Uskrsnuće je križu da­lo pravi smisao – zajamčilo i nama život vječni.

Posebno lijepo reče naš blagopokojni kardinal Franjo Kuharić: "Smrt je sveti trenutak rađanja za vječnost." Smrt je završetak ovozemaljskog puta, ali i početak u vječnosti, završetak ovozemaljskog poglavlja i početak poglavlja u vječnosti...

Isus se nakon uskrsnuća ukazao i Mariji Magdaleni, govoreći da ga ne zadržava ovdje, jer još nije uzašao i reče joj: "Već pođi k braći mojoj i reci im: (misleći na apostole) Uzlazim k Ocu svomu i Ocu vašem, k Bogu svomu i k Bogu vašem."

Isus apostole naziva braćom kako bi dokazao da ih nije prestao ljubiti unatoč njihovoj pogreški u Getsemaniju. U više navrata se ukazivao Uskrsli Isus apostolima i utvrđivao ih u vjeri uskrsnuća. Predao im je u zadaću da šire Evanđelje riječima: "Idite i naučavajte sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha svetoga." Hoće li oni to moći? Isus ih hrabri i otklanja tu bojazan riječima: "I evo, ja sam s vama do svršetka svijeta."

Time ih je ohrabrio da će biti s njima i kad uziđe na nebo, na nevidljiv način bit će uz njih ne samo u prvo vrijeme nego u sve dane do svršetka svijeta. Kad ih Duh sveti nadari svojim darovima bit će sposobni graditi kraljevstvo Mesijansko najprije u Jeruzalemu, a zatim po Judeji, Samariji i do nakraj svijeta. I posljednje riječi prije Uzašašća na nebo, Isus je učenicima rekao: " Bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu i po svoj Judeji i Samariji do kraja zemlje."

To su posljednje Isusove riječi na zemlji i nakon toga su ga učenici – apostoli ugledali kako se raširenih ruku polako uzdiže na nebo – blagoslovivši ih kao što otac blagoslivlje svoju djecu. Ovaj put nije Isus iznenada iščeznuo kako je često bivalo, nego se pomalo udaljavao od zemlje iznad apostola kako bi svima pokazao da se vraća k Ocu svome na nebo.
Apostoli su dugo ostali uprtog pogleda u nebo dok ih nije trgnuo nepoznat glas dvaju anđela: "Ljudi Galilejci, što stojite gledajući na nebo? Ovaj Isus koji je uzašao na nebo, tako će doći, kao što Ga vidjeste, gdje ide na nebo." Čekamo i dalje Njegov ponovni dolazak.

Kao i svi blagdani Isusovi, tako je i Uzašašće i naš blagdan, jer smo krštenjem ucijepljeni u Krista. On je trs, a mi loze. To nas ispunja pouzdanjem i radošću jer je i "Kristovo uzašašće i naše promaknuće." Kristovo uzašašće nam pokazuje koji je konačni cilj našeg putovanja na zemlji, jer "Naša je domovina na nebesima!" (Fil 3, 20).
Kristovo uzašašće je nebeska proslava Uskrsloga, izražena prema Ps 110, 1: "Reče Gospodin Gospodinu mojemu: Sjedi mi zdesna!" Isus Krist Ocu svom ravan, kao Sin Božji i kao čovjek uzdignut., je Bogu Ocu zdesna. Drugim riječima iz pera kardinala J. Ratzingera – današnjeg pape Benedikta XVI.: "Što znači Kristovo uzašašće na nebo? Ono znači vjeru da je Krist – čovjek – biće čovjek, u kojem svi imamo udjela – na nečuven način ušao u unutrašnjost bića Božjega. To znači da je čovjek zauvijek našao mjesto u Bogu..." Tako je i naša bijedna narav, ali u Kristu sjela uz Boga Oca, uzvišena nad sve nebeske vojske i vlasti: Bogu Ocu ravan u punom smislu Gospodin – Gospodar, djeluje za nas po svom Duhu da trajno obnavlja lice zemlje.

Milošću Božjom, Uskrsnućem i Uzašašćem više nemamo Isusa osobnog pred našim očima, nego je On sada tajna, nevidljiv, ali siguran u području – otajstvu naše vjere, prosvijetljene nebeskim svjetlom. Prema riječima pape Pavla VI. (Uzašašće: 1966): "Odsutnost Krista s pozornice svijeta nije posvemašnja. Krist ostaje uvijek s nama, na različite načine: u Crkvi, u sakramentima, u Evanđelju, u siromasima.

Zadržimo Ga danas sa sobom u vjeri, da bismo Ga jednog dana posjedovali, zajedno s nama, u slavnom gledanju i u punini života."
Završimo dijelom himna Uzašašća Gospodinova:
"Sva slava tebi, Isuse,
Koj' povrati se u nebo
Sa Ocem, s Duhom preblagim
U vječne vijeke vjekova. Amen."