Manje od tjedna dijeli nas od početka opće euforije i navijačkog zanosa. Za manje od tjedan dana počinje Svjetsko prvenstvo u nogometu, na kojemu će zaigrati i odabrani predstavnici naše Hrvatske nogometne reprezentacije. Nije potrebno naglašavati koliki je to uspjeh, jer smo s takvim informacijama i pretrpani, ali bitno je naglasiti neke druge aspekte koji su usko povezani s takvim manifestacijama.

U Europskim zemljama postoji trend da na nogometne stadione dolaze obitelji; nogomet s tribina mogu pratiti sve generacije onih koje to interesira. A pitam se kako je kod nas... Osobno, ne znam jesam li bio u životu na pet utakmica - mislim da sam bio na dvije nogometne i dvije vaterpolske. Ali, dovoljno i previše da zaključim kakvo je kod nas bodrenje igrača kluba za koji navijamo. No, najviše ipak boli činjenica da pristojnog ponašanja i navijanja nemamo u stranim zemljama - tamo gdje je vandalizam takve vrste praktički nezamisliv.
Pred tjedan dana igrala je Hrvatska s Austrijom, a navijači su već kod prvog gola pokazali svoj balkanski mentalitet paljenjem baklji, nakon čega, osim šamara Nogometnom savezu istog dobiva i obraz onog hrvatskog državljanina koji ne odobrava takav način slavlja.

Pred nama su, dakle, burni dani. Nadamo se da nam nose puno veselja, pa (ako ga bude) dostojno proslavimo svaki uspjeh. Bez petardi po ulicama, već pjesmom i porukama mira prema svakom čovjeku, pa da pokažemo svijetu kako Hrvati ipak mogu biti kao jedno - u miru!