Kristjani, kršćani su oni vjernici koji slijede Isusa Krista; Isus im je uzor, njegove riječi, djela, ponašanje, ophođenje... u crkvi, izvan crkve, na svakom mjestu i u svakom trenutku svoga života. Biti kršćanin, znači živjeti kršćanski čitav svoj život. To podrazumijeva imati vlast nad sobom, kontrolirati se u točno određenom području: u jelu, govoru, srdžbi, moralu, seksualnosti, odijevanju i ostalome.

Ako dalje razmišljamo, posebno u vrijeme blagdana Duhova, "Zar ne znate? Tijelo je vaše hram Duha Svetoga koji je u vama?" (1.Kor 6, 19). Zloupotreba vašega tijela pa i putem nedoličnog odijevanja, obeščašćenje je Božjeg hrama.

Osim toga, naše je tijelo određeno za uskrsnuće, da jednoga dana sudjelujemo u blaženstvu i slavi naše duše.
Poštujmo, dakle, svoja tijela već i samim doličnim odijeva­njem i ne zloupotrebljavajmo ih kao tuđe stvari. "Proslavite dakle Boga u tijelu svojem!" (1.Kor 6, 20).

Bila su to kratka razmišljanja s kršćanskog stajališta, a sada se zadržimo na sadašnjem stanju svijeta u odnosu na čistoću, čednost oblačenja, odijevanja. Pravo stanje vidi se i po tome što kategorija i pojam stida ne postoji. Današnji se svijet smije stidu i natječe se tko će mu dalje premjestiti granice. Međutim, svako uređivanje i uljepšavanje kršćanina mora biti vođeno i popraćeno posebno čistim osjećajima srca. "Blago čistima srcem, oni će Boga gledati." (Mt 5, 8).

Posebno je to važno u prostoru Crkve u susretu s Bogom, našim najvećim prijateljem. Na misi čistimo svoje srce, kajemo se za grijehe, slušamo Njegovu riječ, slavimo Ga pjesmom i molitvom, klanjamo Mu se, primamo Tijelo i Krv Kristovu i na kraju zahvaljujemo i uz Božji blagoslov napuštamo Crkvu.

Ako smo duhom tako blizu Bogu, kako je moguće da nas previše ne smeta ili ne primjećujemo kako se nemarno ili nehajno oblačimo; sablazno uske hlače, mladića i djevojaka, mini mini suknje, razni duboki prorezi na haljinama pa duboki dekoltei na grudima i slični drugi "detalji" djevojaka i gospođa. Ah, reći ćete: što se tu može kad je tako moderno, drugim riječima tako "diktira" svijet, moćni modni kreatori. Da, samo kršćanin je ili kršćanin ili nije ili slijedi Krista ili ne; barem u bitnome: ne možete služiti dvojici gospodara?! Najblaže rečeno, to je neukusno, a stvarno je to obeščašćenje svetog mjesta. Isus bi nam na to u najmanju ruku rekao: Podijeljena srca neću i ne želim, kad ti dajem svoje ostani sa cijelim... Krist je nama dao svoje srce čitavo, čitavog sebe do smrti na križu, a mi smo još uvijek tako podijeljeni, hladni, nemarni, neopredjeljeni, rekli bismo "nesvrstani". Mnogi su sveci i mučenici i svoj život dali iz ljubavi prema Kristu, a mi bi mogli uzvratiti barem toliko Kristu Gospodinu da ga priznajemo i kao svog "modnog kreatora".

Nehajnim odijevanjem utječemo na grijehe drugih. Poznato je da nitko nije otok, svatko je utjecajan na drugoga, kao što i sredina utječe i djeluje na nas, pa onda nema grijeha koji ne ovisi i o drugima. Mi želimo djelovati i ponašati se prema našoj savjesti, a ona je ovdje napadnuta požudom tijela i požudom na­ših očiju. To ima za posljedicu borbu da vas zlo ne svlada. Što su takvi izazovi češći, to smo više u kušnji koju moramo trpjeti, podnositi, a pozitivan ishod toga nije zagarantiran.

Sirah (37, 27) nam kaže: "Sine moj, dok si živ, kušaj narav svoju, vidi što joj šteti i to joj uskrati." A što mi radimo? Nedoličnim odijevanjem i dalje "grickamo" Adamovu jabuku... Isus nas upo­zorava: "Tko nije sa mnom, taj je protiv mene! Tko sa mnom ne sabire taj prosipa." (Lk 11, 23). Isus ide i dalje pa kaže: "...Ako te i oko tvoje navodi na grijeh, iskopaj ga!" (Mk 9, 47), a za onoga tko je uzrok grijehu govori: "...Ali, jao onom po kome sablazni dolaze! Bolje bi mu bilo da mu je mlinski kamen o vratu i da je bačen u more..." (Lk 17, 1-2).

Bilo bi ovo dovoljno, prosudite sami i ne zamjerite...! U svemu nam je potrebna mudrost i razboritost:
"Može li tko nositi oganj u njedrima a da mu se odjeća ne upali? Može li tko hodati po živom ugljevlju a svojih nogu da ne ožeže?" (Izr 6, 27-28)