Broj |
77 |
Godina |
8 |
| Rujan, 2006. | |
© K_com Dtg Ltd 2006. |
|
|
|
![]() |
|---|
Sv. Marko Križevčanin |
Hodočašće na Mariju bistricu | ||
|---|---|---|---|
| Pavao Maković |
| Sv. Marko Križevčanin |
![]() |
Križevčanin rođen je 1589. godine u hrvatskom slobodnom gradu Križevcima. Školovao se kod isusovaca u Beču i Grazu, gdje se upisao u Marijinu kongregaciju. Želeći postati svećenikom, odlazi 1606. godine u glasoviti zavod Germanicum u Rimu i studira na papinskom sveučilištu Gregoriani. U Germanicumu i danas čuvaju tekst prisege s Markovim potpisom; uz svoje ime ponosno je dopisao “Croata” – Hrvat. U Rimu je upio onaj osjećaj crkvenosti i vjernosti Kristovu Namjesniku kojim je bio prožet sve do kraja života. Kao mladi svećenik, vraća se 1615. godine u Hrvatsku i počinje pastoralno djelovati. No, uskoro ga poziva ugarski primas Pazmany, ostrogorski nadbiskup i metropolita, za profesora i ravnatelja bogoslovije u slovačkom gradu Trnavi. Također, imenovan je i upraviteljem benediktinske opatije Seplak kod Košica, a ubrzo postaje i ostrogonskim kanonikom. |
Kanonik Marko bavi se, ne samo profesorskim i odgojiteljskim radom, nego obilazi gradove i sela braneći u svojim propovijedanjima katoličku vjeru od kalvinskih nasrtaja. Tada je već trajao tridesetgodišnji rat, koji je izgledao kao vjerski, a zapravo se radilo o političkoj borbi za vlast i crkvena imanja. Kalvini su svoju vjeru u Ugarskoj širili više ognjem i mačem nego propovijedanjem. Zapovjednik kalvinske vojske Juraj Rakóczy, 3. rujna 1619. godine upao je u Košice i odmah zarobio Marka i dvojicu svećenika; Isusovce Stjepana Pongratza i Melkiora Grodetzkoga. Marku su bezuspješno nudili crkvena imanja, ako se odrekne katoličke vjere. Marko im odlučno odgovara: |
“Za sve blago svijeta tog |
Videći da obećanja ništa ne pomažu, kalvini stavljaju Marka Križevčanina i dvojicu Isusovaca na strašne i dugotrajne muke. Sva trojica podnijela su 7. rujna 1619. godine mučeničku smrt, ostajući vjerni katoličkoj vjeri i Kristovu Namjesniku. Kad su vjernici kalvini čuli kako su zvjerski ubijeni katolički svećenici, izrazili su žaljenje zbog takvih zločina. Markovo tijelo počiva u uršulinskom samostanu u Trnavi. Papa Pio X. proglasio je 15. siječnja 1905. godine Marka Križevčanina i dvojicu Isusovaca, o. Stjepana i o. Melkiora, blaženima. Svetima ih je proglasio Papa Ivan Pavao II. na svečanosti kanonizacije u Košicama, 2. srpnja 1995. godine pred brojnim hrvatskim hodočasnicima. Sveti Marko Križevčanin nije ljude dijelio po nacijama, pa ni po vjerskom uvjerenju. Bio je u dobrim odnosima i s vjernicima kalvinistima. U njima nije gledao neprijatelje, nego braću u Kristu, s kojima treba zajednički živjeti u Kristovoj ljubavi. Stoga su ljubav i dijalog njegov poziv i poruka. U Križevcima je u subotu 2. srpnja održana svečana središnja domovinska proslava 10. obljetnice proglašenja svetim Marka Križevčanina, Euharistijsko je slavlje, uz sudjelovanje oko 2 tisuće domaćih vjernika i gostiju, te organiziranih skupina hodočasnika iz Bjelovara, Mihovljana i Zrinskog Topolovca, uz koncelebraciju oko 20 svećenika, predvodio pomoćni zagrebački biskup mons. Josip Mrzljak. |