Broj
 77
Godina
 8
Rujan, 2006.
 
 
Naslovnica
Sadržaj
Uvodnik
Obavijesti
 
Aktualnosti
Barka

Impressum

glavna

 
© K_com Dtg Ltd 2006.
 
Put u povijest
Sv. Marko Križevčanin
Ovisnost o drogi
Hodočašće na Mariju bistricu
Jelinka
Naš um
Poezija
Učiti od života
 
Marija
Naš um
 
Ovo je vrlo zanimljivo i od izuzetne važnosti za nas kršćane, a vidjet ćemo i za svakog čovjeka, da preispitamo svoj stav, svoj odnos prema ovom području u nama. Obično um vežemo samo uz znanje, inteligenciju i u tom smislu ga promatramo. Proučavajući Božju riječ vidjeti ćemo da je to područje od izuzetne važnosti za naš život, s drugog aspekta. Za početak prisjetimo se da Isus kaže: "Ta iznutra iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka." (Mk 7, 21–23).
Očito je vrlo važno bdjeti nad svojom unutrašnjošću, imati je pod kontrolom, promatrati, nadzirati što se unutra događa.
Jer očito, naša djela proizlaze iz onoga što nosimo unutra, znači pravi početak je unutra, kao kod biljke, korijen je pod zemljom, a vani je ono što vidimo ovakvo ili onakvo, ali početak, temelj, je unutra, nevidljiv, ali bez njega ne bi bilo onoga gore, tako i naša djela dolaze iznutra. Kao kad sjemenje stavimo u zemlju, pokrijemo zemljom, zalijevamo i ono izlazi, raste i na kraju bude ovakva ili onakva biljka, tako očito i ono što nosimo u svom umu, srcu, pokazat će se nakon nekog vremena kao ovakvo ili onakvo djelo. Što znači, ako se bavimo svojom unutrašnjošću, a ne samo svojim tijelom, moći ćemo vidjeti, uočiti što smo posijali mi, ili što naš neprijatelj đavao pokušava zasijati u nama.
U knjizi Sirahovoj 37, 17 piše: "Korijen misli u srcu je, iz njega izrastaju četiri grane: dobro i zlo, život i smrt,..." Prisjetimo se što u poslanici 1. Petrovoj 5, 8 piše: "Otrijeznite se! Bdijte! Protivnik vaš, đavao kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre". Tu se sigurno ne misli na njegovo fizičko obilaženje, on je duhovan, ne vidimo ga, ne smeta nam fizički njegova nazočnost, a očito je ima, sveti Petar jasno upozorava, "obilazi", znači nismo slobodni od njegovog uznemiravanja, njegovih pokušaja da nas pridobije, upropasti, jer mu je to cilj; očito pokušava uspostaviti kontakt na neki drugi način, znači preko naših misli, srca.
U poslanici Efežanima 4, 27 piše: "...i ne dajite mjesta đavlu". Nadalje u Jakovljevoj poslanici 4, 7 piše: "Oduprite se đavlu i pobjeći će od vas". Ovdje sigurno se ne misli na fizičko ili materijalno, nego na našu unutrašnjost, a to je naš um, naše misli, naše srce. Tu je svakako dobro spomenuti što je jedan naš uvaženi brat kršćanin rekao o mislima: "Misli su kao ptice koje prolaze tvojom glavom, ne dozvoli im da se ugnjezde", naravno, ako si ih prepoznao kao loše. To će svaki kršćanin koji istinski radi na sebi, koji istinski traži Boga znati prepoznati i zna da se prava bitka odvija u našem umu, srcu, jer je istinito, kako je i Isus rekao da od tuda i izlaze naša djela. I još nešto jako važno što će nam pomoći u toj bitci, kome ćemo dati mjesta, je, da se prisjetimo sadržaja prve i najvažnije zapovijedi: "Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim . " (Mt 22, 37). Dakle, to je i najvažnija zadaća našega uma, da ljubi Gospodina Boga svojega. To nam je i filter za provjeravanje što možemo njegovati u svom umu, da se preispitamo, da li time što se odvija u našim mislima, srcu, ljubimo Boga.
Nadalje, ta Riječ će nam biti i mač u bitci za čistoću našega uma, jer prisjećanje na nju i odluka za nju će biti djelotvorno oružje da izvojevamo pobjedu. U Bibliji možemo naći mnogo rečenica koje govore o našim mislima. Kao prvo, Bog zna, vidi, nisu mu skrivene ljudske misli, uzet ćemo za potvrdu jedan tekst, dobro poznat iz Psalma 139, 2 "...izdaleka ti već misli moje poznaješ". Ili u knjizi Sirahovoj 42, 20: "Nijedna mu misao promaći ne može, ni jedna se riječ ne može njemu skriti". U Izrekama 15, 26 nalazimo: "Mrske su Jahvi zle misli". U knjizi Mudrosti 1, 3 nalazimo: "A podmukle misli otuđuju od Boga..." U istom poglavlju, redak 5 kaže: "Jer sveti duh pouke bježi od prijevare i uklanja se od misli bezumnih..." Kakve naše misli trebaju biti nalazimo u poslanici Filipljanima 4, 8: "Uostalom, braćo, sve što je čestito, što je dično, što je pravedno, što je nevino, što je ljubezno, što je na dobru glasu, i sve što je kreposno i hvale vrijedno, to neka bude sadržaj vaših misli". A u Psalmu 139, 23–24 nalazimo i primjer za molitvu Bogu: "Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje: pogledaj, ne idem li putem pogubnim i povedi me putem vječnim!" Očito, naše misli nas mogu odvesti na pogubni ili vječni put i stoga je jako važno kakve su nam misli! U Božjoj riječi nalazimo i cilj, u 1. Korinćanima 2, 16 kaže: "A mi imamo misao Kristovu".
I u poslanici Filipljanima 4, 7: "I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu." Potvrdu kako naše misli imaju veliku snagu, ovisno kome ih prepustimo, kome damo mjesta u njima nalazimo u Izrekama: "Uzdaj se u Jahvu svim srcem i ne oslanjaj se na vlastiti razbor. Misli na nj na svim svojim putovima, i on će ispraviti tvoje staze ". (Izr 3, 5–6) Ako Bogu damo svoje misli, On će ispraviti naše krive korake! Kršćanstvo je uistinu radosna vijest! Prisjetimo se i primjera, iz knjige Tobijine: "Misli sam i srce upravljao Bogu svome, i zato me Svevišnji nagradi milošću i naklonošću Šalmanazara, komu postadoh upraviteljem dobara". (Tob 1, 12). Zaključit ćemo iz svega navedenog da je očito jako važno pozabaviti se našim umom i zavesti red u njemu, u našim mislima sve počinje, Bog ih vidi i one su mu mile ili mrske ovisno kakve su nam, iz njih izviru i naša djela po kojima ćemo biti suđeni. Nadalje, sve misli nisu naše dok ih ne prihvatimo, prisjetimo se što piše za Judu Iškariotskoga: "I za večerom je đavao već ubacio u srce Judi Šimuna Iškariotskoga da ga izda." (Iv 13, 2). A, na žalost, Juda mu je očito već prije dao mjesta svojim djelima, u Ivanovom Evanđelju čitamo: "To ne reče zbog toga što mu bijaše stalo do siromaha, nego što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo." (Iv 12, 6). I stoga nije prepoznao odakle mu ta misao, nadahnuće. A naš cilj je da imamo misao Kristovu!