Kada smo pred Ocem u molitvi sami
Potrebno je znati što nam srce ište
Da li ono što nas opija i mami
Ili – za nebesa vječno boravište
Ali čovjek bitku tek za t'jelo vodi
Upire sve snage da bi na tom putu
Stvorio bogatstvo – bio u slobodi
Nosio visoko glavu uzdignutu
A za stvari duha odviše ne mari
Nit' navike ima – nit' dovoljno sluha
To su manje – više nepoznate stvari
Zašto čovjek duhom Bogu ne poleti
Zašto ne poželi Nebeskoga kruha
Da li se ponekad svoje smrti sjeti
|
Jednom učenici zapitaju Krista,
prolazeć Judejom kraj rimskoga hrama...
"Rabi, reci zašto patnja vlada svijetom
i ima li mjesto gdje ne vlada tama?"
Tad se učenici približe pastiru
čekajući što će k'o odgovor reći...
"Ja sam Svjetlo Svijeta, dolazim od Oca...
Tko vjeruje u me već u ruci drži
ključ od rajskih vrata na putu ka sreći!"
I tada im skrene pogled u nizinu
na vrtove maslina pored bistre rijeke...
"I nebo i zemlja – sve će jednom proći,
ali moje riječi ostat će za vijeke..."
Tad jedan iz družbe zapita pastira...
"Učitelju, reci gdje je svrha svemu?"
A učitelj kaza:
"Kraljevstvo je Božje skriveno u vama!
U miru svoga srca živite u njemu..."
|
