Jednog je dana kralj Richard pošao u lov. No u dubokoj šumi zatekne ga oluja i odjednom se nađe sam. Bila je večer i pokušao je pronaći put do dvora, ali nije uspio. I tako je cijele hladne noći lutao šumom.
Tek u rano jutro, sav mokar i iscrpljen, ugleda neko seosko gospodarstvo. Pokuca na vrata, ali nitko nije otvarao. Već gotovo očajan, pokuša otvoriti vrata i kako nisu bila zaključana, kralj uđe. Tad od kuhinjskog stola skoči seljak i zaviče na nj: "Ti bezobrazni lopove, hoćeš ovdje krasti! Nestani odmah ili ću na te natjerati pse!"

Kralj je proseći moljakao, ali seljaka je to još više razbjesnilo. Konačno, udari seljak kralja u lice, izbaci ga iz kuće i zabravi vrata za njim. No kralj je ipak, uz pomoć drugih prolaznika, uspio doći natrag u svoju palaču. I nakon tri dana, dao je pozvati seljaka u kraljevsku palaču. Seljak je razmišljao: "Zašto moram kralju? Barem ja mu nisam ništa učinio! Čak ga i ne poznajem!"

U velikoj dvorani morao je stajati sam kraj mnogih knezova kraljevstva. Kralj je bio obučen u svečano odijelo, u ruci je imao žezlo, a na glavi krunu. Dugo je gledao seljaka koji je tresući se zanijemio. Tad kralj progovori: "Prepoznaješ li me?" Seljaka je kraljeva riječ tako prestrašila da je kratko poslije toga umro od straha.

Takvu ćemo riječ i mi čuti na Sudnjem danu: "Prepoznaješ li me? Bio sam gladan, bio sam bolestan, bio sam stranac."