Počet ću predstavljanje Družbe Milosrdnih sestara sv. Križa nečim što me posebno zaokuplja zadnjih dana. Nedavno sam dovršila lekturu knjige "Tajna sestre Ništice". Knjiga govori o životu blažene sestre Ulrike, također sestre sv. Križa. U jednome trenutku osjetila sam se ponosnom što pripadam Družbi koja ima već tri sestre proglašene blaženima.

Prva je, upravo spomenuta, sestra Ulrika Nisch, porijeklom Njemica, po zanimanju kuharica, po duhovnim darovima mističarka. Ona je blaženom proglašena 1987. g. Druga je suutemeljiteljica naše Družbe, majka Marija Terezija Scherer, koja je živjela ono što je dala uklesati na nadgrobnoj ploči na sestarskoj grobnici u Rimu: "Potpuno Raspetome, stoga potpuno bližnjemu, zastupnica Kristove ljubavi." Blaženom je proglašena 1995. godine.

Utemeljitelj, o. Teodozije Florentini (1808.–1865.), franjevac, kapucin, osnovao je našu Družbu u burnim vremenima društvenih i političkih previranja sredinom 19. stoljeća u Švicarskoj. Družba je utemeljena 1856. godine kada je biskup Chura, Kaspar von Karl, dekretom od 28. kolovoza 1856. g., pravno priznao utemeljenje kuće Matice u Ingenbohlu, nedaleko od Brunnena, u središnjem dijelu Švicarske. (U tijeku su pripreme za proslavu 150. godišnjice osnutka Družbe.) Budući da je Utemeljitelj bio jedinstven u svojim dalekosežnim proročkim vizijama, nije htio svoju Kongregaciju usmjeriti tako da bude odijeljena od svijeta, nego da bude usred svijeta. Imao je viziju o sestrama čija su srca otvorena za sve i čije kreativno služenje ne isključuje nikoga.

U Hrvatsku su sestre sv. Križa došle 1868. godine, na poziv đakovačkoga biskupa Josipa Jurja Strossmayera. Prvih sedam sestara započelo je rad u Đakovu na četverorazrednoj ženskoj pučkoj školi, ženskoj preparandiji i u maloj bolnici. Uskoro proširuju svoje djelovanje.

Kroz više od 130 godina postojanja Hrvatske provincije, Milosrdne sestre sv. Križa radile su u više od sto mjesta u školama, bolnicama, internatima, zabavištima, te u više od 70 župa.

Danas, zbog manjeg broja radno sposobnih članova, sestre djeluju još na četrdesetak postaja, filijala. Povratom nacionalizirane imovine, poslije 1990. g., vraćene su im pojedine zgrade, pa su se mogle vratiti na neke izvorne djelatnosti. Tako je, primjerice, u Đakovu otvoren specijalizirani Montessori dječji vrtić, koji u svoj program uključuje i djecu s poteškoćama u razvoju. Konstitucija II. vatikanskog sabora, Gaudium et spes , govori o potrebi prepoznavanja znakova vremena, a to dokazuje svevremenost ideje o. Teodozija, izražene u geslu: "Potreba vremena volja je Božja."
Svojoj Družbi poželjela bih da u skladu s tim geslom prepozna svoj put s obzirom na tri oblika današnje religioznosti, a to su: tradicionalni, hodočasnički i obraćenički te da se u našim zajednicama ostvari spoj tih oblika, kako bismo mogle svjedočiti Krista u današnjem svijetu.