Broj |
78 |
Godina |
8 |
| Svi Sveti , 2006. | |
© K_com Dtg Ltd 2006. |
|
|
|
![]() |
|---|
| Naše tijelo | |||
|---|---|---|---|
|
Školski kutić |
![]() |
||
| radovi učenika | ||
| OŠ Velika Mlaka | ||
Školski kutić |
||
| Priča pšeničnog zrna |
||
Toni Janjić, 6.a |
||
![]() |
Ja sam malo pšenično zrno, zvano Crno. Živim na jednom od mnogih pšeničnih "nebodera". Svako jutro i cijeli bijeli dan igram se i zabavljam s ostalim zrnima sve dok ne zađe sunce i dođe crni mrak. Najbolji prijatelji su mi Meki i Žuti. Jednog lijepog i sunčanog dana, došli su ljudi i zvučnim metalnim divovima nas obrali. Poslije su nas spremili i odnijeli u mlin pa nas na grubi način samljeli. Postali smo meki bijeli prah. Odnijeli su moje prijatelje i mene u pekaru gdje su nas ljudi mijesili i uz to škakljali. Toliko smo se smijali da nismo osjetili da su nas odnijeli u pećnicu. Ali, odjednom je postalo vruće, kao na najvrućoj ljetnoj žegi i napravili su od nas kruh. Sutradan smo bili na izložbi, taj dan ljudi zovu "Dan kruha". Malo nemirna školska djeca jedva su čekala da nas pojedu. |
|
Krenula je ceremonija blagoslova kruha gdje nas je velečasni posvetio. Nakon te ceremonije, školska djeca zajedno sa svojim učiteljem, slasno su nas pojeli. Taj dan mi je bio najljepši iako sam shvatio da mi je to bio zadnji dan života. Ali, sve u svemu, drago mi je što sam nahranio čovjeka i produljio mu vijek života. |
Kruh – simbol života |
Dorotea Klenović , 6.b |
Kruh je simbol života, blago koje bi svaki čovjek volio imati. Postoje veliki i mali , crni i bijeli. Svatko ima pravo dobiti komad kruha, pa makar živio na ulici ili imao veliku kuću punu zlata. Beskućnici koji mole ljude da im daju hranu, bar malo kruha – žude za njim, a neki ga bacaju i kritiziraju ne misleći kako bi taj kruh želio imati netko drugi kojemu je puno potrebniji i koji ga ne bi bacio, već pojeo, te postao sit i ne bi više bio gladan. Svaki kruh je ukusan na svoj način, ali i veoma lijep izvana, naročito ako je sa sjemenkama ili nekak ukrašen. Ja mislim da, kada imaš kruh, zapravo imaš sve, imaš bogatstvo koje te nahrani i stavi osmijeh na tvoje lice. Prije su kruh radile bake s mnogo veselja, a sada se kupi u pekarnici bez dodira bakinih ruku. Meni je žao što se ta tradicija nije zadržala, jer kruh koji napravi baka je najukusniji. Željela bih svima prenijeti poruku da ne bacaju kruh već budu zadovoljni što ga imaju i što im je Bog podario da ga mogu imati kad požele. |