Početkom 9. stoljeća u Solunu su se rodili braća Metod (oko 820.g.) i Konstantin (oko 826.g.). Metod je otišao u samostan, a Konstantin, slabog zdravlja, završio je visoke nauke, zaredio se za svećenika te postao knjižničarem crkve sv. Sofije u Carigradu i profesorom filozofije. 862. g. je moravski knez Rastislav poslao poslanike u Carigrad da im car dâ propovjednike koji će vjeru tumačiti na slavenskom jeziku, jer su već došli učitelji iz Njemačke i Italije, a nitko ih nije razumio.

864. g. je car poslao Konstantina i Metoda u Moravsku. Konstantin tada za nepismene Slavene usavršava posebno pismo, kasnije nazvano glagoljica, i prevodi Sveto pismo Novog Zavjeta. Budući da je Konstantin služio misu na slavenskom jeziku, njemački su ga svećenici tužili Papi. Papa Hadrijan je svetu braću pozvao k sebi na razgovor, odobrio im nauk i slavensko bogoslužje, a Metoda je zaredio za svećenika.

U Rimu se Konstantin razbolio, ušavši u samostan uzeo je redovničko ime Ćiril i ubrzo umro.

Papa Hadrijan je posvetio Metoda za panonskog nadbiskupa i poslao ga u Panoniju. Čim je Metod došao u Panoniju, njemački su ga svećenici počeli napadati kao heretika, osudili su ga i bacili u tamnicu. 873. g. Metod je na Papin nalog pušten iz tamnice, ali je slavenska liturgija bila zabranjena. Potkraj života je Metod na slavenski jezik preveo Bibliju.

Nakon njegove smrti 885. godine, slavenska je liturgija u Moravskoj bila zabranjena, a učenici protjerani. Od slavenskih naroda jedini su Hrvati trajno sačuvali glagoljicu i pravo služenja mise na slavenskom jeziku.