Predbo ž i ć no vrijeme u svakoj kr šć anskoj du š i budi dublje razmi š ljanje o vremenu i danima cijele crkvene godine . Tako radimo sami sebi korekciju što smo sve dobro učinili, a što smo mogli i bolje. Svaki dan imao je svoj značaj, pa tako tjedan i sve iz mjeseca u mjesec.

Gospodin Bog je preko svojega Sina Isusa Krista zapravo dao svakome čovjeku smjernicu za svaki nadolazeći dan u cijeloj godini, koja izgleda kao jedan proživljeni život. Naravno, Isus nam je u svakome danu zrcalo u koje treba gledati od dana njegova rođenja, pa do teških muka pretrpljenih za nas i smrti na križu. Dakle, svaka nadolazeća Nova godina za sve je nas nova prilika da ono što nije u proteklome vremenu ni nama bilo drago, a ipak smo pogriješili, pokušamo popraviti. Vremena je dosta za svaku dušu, da sama sebe preispita.

Svakome od nas Isus se posebno raduje: onima koji su na vrijeme čuli njegov zov, pa i onima kojima treba malo više vremena. Veliko je veselje i zadovoljstvo slijediti svjetlo Božje koje se nikad ne gasi. Put bez nade i bez svjetla nije dobar put! Jedna cijela godina života svakodnevno otvara nove vidike, dolazimo na nova raskrižja i iskušenja. Kojim bi putem bilo dobro ili bolje krenuti? Isus nas tiho prati i pazi da ne posrnemo. Dao nam je slobodu birati i razlikovati dobro od zla.

U danima Došašća osjeća se Božja blizina pred nama i svi želimo zaboraviti sve što ne valja, jer puno je ljepše prihvatiti široki prostor ljubavi, a kad ljubav ispunjava srca, tada se znademo radovati sljedećem danu koji će doći. Svaki novi dan, već znademo, ima svoje sekunde i minute i sate, i kada sve predamo Isusu da nas vodi zajedno dođemo do radosti Božića. Taj prekrasan osjećaj da je Isus zapravo cijelu minulu godinu bio uz nas i vodio nas kada je bilo i teško, kada baš i nismo na vrijeme čuli njegov zov.

Evo, primjećujemo da i naš bližnji misli isto. Radujemo se što ćemo svi zajedno moći reći Isusu u jaslicama: "Ti si, Isuse, naš vodič kroz život. Ti si naš dobar pastir, ti ne dopuštaš da se izgubi ijedna tvoja ovca. Daj da i mi budemo kao pastiri u ovome vremenu ljubavi, da svaki od nas primijeti i prepozna u bližnjemu svome Tebe, dobri Isuse!"

Priđimo bez ustručavanja onome koji je možda u našoj blizini. Ako nekada ljubav ne otvori vrata, pokušajte još jednom, nemojte klonuti. Pokucajte na druga vrata, sigurno će vam otvoriti. Nekad se ljubav ljubavlju ne vrati, ali vrijedi pokušati. Ne treba gledati na organizirano pomaganje, već možemo, svaki od nas u svom okruženju, prepoznati svoju zadaću. Karitativna ljubav se ne hvasta, ne nadima se. Uz dosljednu svakodnevnu molitvu kao razgovor sa svemogućim Stvoriteljem stječemo snagu neustrašivosti i odrješitosti. Negdje nas očekuje možda zaboravljeni starac ili nečija zaboravljena i iscrpljena majka. Njima ponekad nisu potrebne velike brige, već možda topli pokrivač ili nacijepana drva za duge zimske noći. Odvažno je, također, posjetiti teškog bolesnika ili bolesnicu kojima je svaka naša topla riječ i nasmijano lice snaga i radost za još koji sat života.

Blagi pogled nebeske Majke štitit će uvijek smjelost i snagu, kada sa čvrstom vjerom krenemo ususret onima koji nas očekuju. Tako će Vam radost božićnoga vremena biti potpuna, a raširene ruke maloga Isusa u jaslicama čekat će Vas u zagrljaj.