Sv. Terezija Avilska s četiri vode ili četiri načina zalijevanja vrta, alegorijski prikazuje četiri stupnja ili načina molitve koje sačinjavaju uzlazni proces zbližavanja i prisnosti s Bogom. Taj naš vrt treba, zalijevati i tako uređivati da bude bez korova i na radost Gospodinu, da ga On dođe s radošću posjećivati i u njemu uživati.

"No, pogledajmo sada načine na koje se može zalijevati, kako bismo shvatili što trebamo činiti i koliko će nas truda stajati, te da li je on veći od dobitka i koliko će vremena potrajati.

Meni se čini da se može zalijevati na četiri načina:
•  ili izvlačeći vodu iz zdenca, što nam zadaje velik trud,
•  ili s pomoću bunara i vjedra, gdje se izvlači uz pomoć kotača; ja sam tako izvlačila nekoliko puta; iziskuje manje truda i izvlači se više vode,
•  ili iz rijeke ili potoka; tako se bolje zalijeva, jer zemlja postaje bolje natopljena vodom i nije potrebno zalijevati tako često, te to iziskuje puno manje truda za vrtlara,
•  ili pak ako puno kiši, jer vrt zalijeva Gospodin bez ikakva našeg truda i neusporedivo je bolje od svega što je spomenuto.
Sada, dakle, slijedi primjena ovih četiriju načina s vodom, kojom će se održavati ovaj vrt – jer bez nje će propasti.

Za one koji počinju ulaziti u molitvu možemo reći da su oni koji izvlače vodu iz zdenca, što ih stoji velikoga truda, kako sam rekla, jer se moraju zamarati sabirući osjetila, što je, budući da su naviknuta biti rastresena, velik napor. Potrebno im je navikavati se da im ne bude nimalo stalo da vide ili čuju, i to, dakako, provoditi u djelo, za satova molitve, već biti u samoći i, povučeni, misliti na svoj protekli život.

Držim da Gospodin puno puta želi. dati na početku, a katkada na kraju, ova uznemirivanja i mnoge druge napasti koje naiđu zato da bi iskušao one koji ga ljube i spoznao hoće li moći piti kalež i pomoći mu nositi križ prije nego što uloži u njih ova velika blaga. I za naše dobro vjerujem da nas Njegovo Veličanstvo želi voditi ovuda zato da dobro shvatimo kako malo vrijedimo; jer kasnije su milosti toliko uzvišene, pa hoće da najprije iskustvom spoznamo svoju bijedu prije nego što nam ih dade, zato da nam se ne dogodi što i Luciferu.

Spomenimo sada drugi, način izvlačenja vode što ga je Gospodar vrta uredio kako bi s pomoću naprave i žljebića vrtlar izvukao više vode, s manje truda, te da bi se mogao odmarati ne morajući stalno raditi. Eto, o tom načinu, primijenjenom na molitvu koju nazivaju molitvom smirenosti, želim sada govoriti.

Tu se duša počinje sabirati, tu već dosiže vrhunaravnu stvar, zato što to ona ne može postići koliko god se trsila. Istina je da se čini kako se u neko vrijeme zamorila vrteći, radeći s razumom...

To je sabiranje moći unutar sebe da bi se uživalo ono zadovoljstvo s većom nasladom, no ne gube se niti se uspavljuju. Volja se sama zaokuplja tako da se zarobljava, i ne znajući kako. Jedino pristaje da je utamniči Bog, poput onoga tko dobro zna da je zarobljenik onoga koga ljubi. O Isuse i Gospodine moj! Koliko nam ovdje vrijedi Vaša ljubav! Jer ona našu drži tako vezanu da joj u to vrijeme ne da slobodu da ljubi išta osim Vas.

Dakle, sve ono što se ovdje događa biva uz tako veliku utjehu i tako malo napora da molitva ne zamara, sve da i potraje dugo vremena. Jer ovdje razum djeluje vrlo pomno i izvlači puno više vode nego li iz zdenca. Suze što ih Bog ovdje daje, već su popraćene s nasladom. Premda se osjećaju, ne izvabljuju se.

Ova voda velikih dobara i milosti koje ovdje daje Gospodin čine da kreposti rastu neusporedivo više nego kod prethodne molitve zato što se ova duša već izdiže iz svoje bijede i već joj se nešto očituje o uživanju slave.

Počnimo sada govoriti o trećoj vodi kojom se natapa ovaj vrt, a to je tekuća voda iz rijeke ili s izvora, kojom se zalijeva s puno manje truda, premda ga nešto zadaje usmjeravanje vode. Ovdje Gospodin želi pomoći vrtlaru tako da je gotovo on sâm vrtlar i onaj koji učini sve.

To je san duševnih moći, jer niti se posve gube niti znaju kako djeluju. Slast, ugoda i naslada neusporedivo su veći od prethodnih.

Riječ je o tome da voda milosti dotječe u grlo ove duše, te ne može niti zna kako više ići dalje niti pak vratiti se natrag. Htjela bi uživati preveliku slavu. Čini mi se da to nije ništa drugo doli gotovo posve umrijeti za sve stvari ovoga svijeta i uživati Boga – oblik kontemplacije.

Moći imaju sposobnost jedino da sve budu zauzete Bogom. Čini se da se nijedna ne usuđuje micati niti je možemo pokrenuti, ukoliko se uz veliko nastojanje ne bismo htjeli rastresti, a čini mi se da se čak ni tada ne bi to moglo posve učiniti. No, i pored toga, duševne moći ni osjetila ne ulaze u ekstatičnu obuzetost.

Neka mi Gospodin kaže riječi kojima bi se moglo nešto reći o četvrtoj vodi. Jako je potrebna njegova pomoć, čak i veća negoli za onu prethodnu, jer kod nje duša još uvijek osjeća da nije posve mrtva, a možemo tako reći, budući da jest za svijet, no, kako sam rekla, ima svijesti da shvati kako se nalazi na njemu i da osjeti svoju samoću, pa se koristi onim izvanjskim kako bi iskazala ono što osjeća, makar i znakovima.

Kod svake molitve i njezinih načina, kako je rečeno, nešto radi i vrtlar, premda je kod ovih posljednjih posao praćen tolikim slavljem i utjehom za dušu da ga nikada ne bi htjela napustiti, pa se i ne osjeća kao posao, već kao slavlje. Ovdje nema osjećanja, već uživanje, a da se ne shvaća ono što se uživa. Sva se osjetila zaokupljaju u ovoj nasladi, tako da nijedno ne ostaje nezaokupljeno da bi moglo zaokupiti se ičim drugim izvanjskim ili unutarnjim. Ovdje duša uživa neusporedivo više, a može iskazati puno manje, zato što ne preostaje snage u tijelu, a niti je duša ima da bi mogla priopćiti ovu nasladu. U to bi joj vrijeme sve predstavljalo smetnju, pomutnju i prepreku za njezin odmor i ne bi to bilo sjedinjenje.

Ono što hoću objasniti jest što osjeća duša kad se nalazi u ovom božanskom sjedinjenju. Što je sjedinjenje, već je poznato, a to je kad dvije odijeljene stvari postanu jedna. Neka Vas hvale, moj Bože, sva stvorenja, jer ste nas toliko ljubili, tako da zaista možemo govoriti o ovoj vezi što je još za ovoga progonstva održavate s dušama! Pa čak i za one koje su dobre, to je velika darežljivost i velikodušnost."