Ugostili smo dvojicu mladih Poljaka. Lijepo smo se s njima družili. Sporazumijevali smo se uglavnom na engleskom, ali smo se razumjeli i na hrvatskom i na poljskom. Nema posebnih anegdota, razmjenjivali smo iskustva o životu u Hrvatskoj i Poljskoj. Puno smo saznali o njima, ali i oni o nama.
Izvrsno je da takvi skupovi razbijaju otuđenost koja danas vlada u svijetu i toga bi trebalo biti češće, taj duh bismo trebali prenijeti u naše obitelji, susjedstvo odnosno u svakodnevni život.
Poruka za mlade: družite se, družite se, puno strpljena i tolerancije. (gospođa Prka)

Susret je bio super, imali smo dva dečka iz Poljske, predivno iskustvo i doživljaj. Bili su pristojni, uredni, fini. Za Novu godinu poslije ručka izmijenili smo darove (mi njima, oni nama). Ja jesam sentimentalna, mene je to stvarno dirnulo. Ne znam hoće li se to za mog života ponoviti da ih ovdje u Mlaki ugostimo ili negdje dalje u Hrvatskoj.
Poruka mladima: da nastave dalje i da se druže jer je to super i pravi put onom najboljem prema Isusu. (gospođa Šipraga)

Imali smo Rumunje. Dvije sestre i brata. Ovo je jedno veliko iskustvo mladima.
Što znači odgajati mlade i jednu brigu voditi o mladima, isto kao da o svome djetetu vodiš brigu. I vi ste jednu veliku brigu tu izvršili i znat ćete u budućnosti primijeniti na svoju djecu.
Našim gostima dali smo Ožujsko pivo i bili su oduševljeni. Kada su odlazili poklonili smo im šal "Ožujsko pivo" .
Poruka mladima: dalje nastavite, ali bez Boga ništa. (gospođa Butigan)

Bilo je fenomenalno, najbolje sam se snalazila s Nijemcima. Poljsko–njemački svećenik je bio odličan.
Poruka mladima: priključite se, surađujte, isplatit će se! Vidimo se u Genevi. (Ivona)

Prvenstveno organizaciju moram pohvaliti bila je izvrsna.
Hvala svima koji su došli kod nas i svima onima koji su ugostili mlade u svoje domove. Super je bilo. Idemo ove godine u Poljsku, a oni dolaze k nama na more i onda opet svi u Genevu. I mislim da svi mladi od ove godine idemo u Genevu. (Željka)

Imala sam dvoje mladih iz Poljske. Vjenčali su se u devetom mjesecu baš kada sam ja bila u Međugorju i draga Gospa je meni njih poslala iz Međugorja u Veliku Mlaku.

Oni su išli iz Poljske u Međugorje prije dolaska u Mlaku. Išli su na Križevac, Podbrdo i došli su u Veliku Mlaku. Bili su prekrasni. Moje je srce ovih blagdana bilo ispunjeno. U vezi molitve u našoj župi, čestitam svima vama. Lijepo ste to organizirali. Puno ste se trudili. Na staru godinu bdijenje je bilo jako lijepo. (gospođa Kurilovčan)

Što se tiče molitava, bilo je to prekrasno iskustvo zbog toga što rijetko u životu možemo vidjeti toliko mladih osoba na jednom mjestu i svi usredotočeni na jedan cilj na Isusa Krista. (Josipa)

Sve je dobro prošlo. Naučila sam svoje Francuze "Čovječe ne ljuti se". (Marija)

Imali smo četiri osobe iz Poljske. Svaka čast organizaciji koja nam je priredila rječnike, najvažnije riječi koje smo koristili.
Bili su na svim molitvama i radionicama. Lijepo su se snašli. Kada su se vratili u Poljsku odmah su se javili mail-om, rekli su da će opet doći. (gospodin Idžanović)

Imala sam jednu Estonku, jako dobra cura. Sporazumijevali smo se na engleskom i njemačkom.
Rekla je da joj ne smeta vjera, inače je protestantica. Mi smo svoje molili, ona je pored nas sjedila. Drago mi je što je došla prva u Veliku Mlaku i što je došla k nama. (gospođa Pavić)

Mi smo imali dvojicu Nijemaca, jedan od njih je svećenik. Jako im se svidio Pelinkovac. Mathias ima četrdeset godina i bio je žalostan što na Novu godinu nije htio nitko s njime plesati. Inače pozvali su sve mlade da dođu u Dresden kod njih. (gospođa Knežević)

Imala sam grupu od šest mladih Francuza, pustila sam ih na kat i dala ključ.
Jako su se lijepo uklopili. Koliko su sudjelovali na molitvama nisam skužila, ali im je bilo jako drago kada sam im rekla da sam ih vidjela na televiziji kada je bila misa na francuskom jeziku u katedrali. (gospođa Tomas)

Imali smo bračni par iz Rumunjske, koji su se vjenčali na Božić pa im je ovo bilo bračno putovanje. Bilo nam je lijepo s njima. (Jasna i Mihael)

Za udomiti trojicu poljskih hodočasnika u sklopu Hodočašća povjerenja na Zemlji u organizaciji ekumenske zajednice iz Taizéa svoju sam obitelj prijavio u zadnji čas. Moja braća su im odmah prišila nadimak: Tajzeki .

Trebala su biti četvorica, ali su došla samo trojica. Nakon napornog puta, moj brat Nikola ih je dovezao kući gdje su se okrijepili čajem. Tako sam ih i zatekao kad sam se vratio iz blagoslova. Predstavili su se: student medicine Petar (Pjotr?), student nečega Pavao (Pauli?) i magistar njemačkog jezika Lešek.
Dečki su se stvarno došli moliti Bogu i bili su redoviti na svim molitvama, kako u našoj župi, tako i na zagrebačkom Velesajmu. Našim Tajzekima najviše se bavio moj brat jer je te dane bio doma i silom prilika morao im je i pripravljati jelo, jer je mama otišla hodočastiti, zajedno sa tatom i sestricama. Tako nisu jeli onako dobro kako bi jeli da je mama ostala kod kuće, ali su zato spavali na krevetima umjesto na podu.
Tajzeki, osim što su jedinstveni, još i nekonvencionalni, poput jednog svećenika koji je na središnje tajzekovsko misno slavlje u katedrali na Staru godinu došao obuven u tenisice i obučen u traperice i vestu. Stavio je štolu živopisnih duginih boja što nikako nije odgovaralo bijelim štolama koje su svi ostali svećenici nosili. Časna sestra sakristanka mu je ipak na silu stavila amikt da se barem ne vidi vesta ispod albe. Ceremonijar je za to vrijeme pokušavao brojnim mladima u katedrali objasniti da ne sjede barem na dijelu poda kuda je trebala proći procesija na putu do oltara.
Tajzeki su zapravo jako simpatični i jednostavni. Neki od njih su rekli da pamte prošlogodišnji susret u Milanu kao bolje organiziran od našeg u Zagrebu, ali da im je kod nas bilo bolje i da su Hrvati jako gostoljubivi. Bravo za nas! A za njih... bilo bi lijepo da dođu opet jednog dana. (Tomislav Kasić)