Broj
80+
Godina
9
Taize, 2007.
 
 
Naslovnica
Sadržaj
Uvodnik
 
Aktualnosti
Barka

Impressum

glavna

 

© K_com Dtg Ltd 2007.
 
Ukratko
Od želje do cilja
Eho
Radost susreta Iskustva župljana
Molitva
Kap koja čini mnoštvo
Sjećanje
Još misli
Spomen knjiga
Odgovori iz topa
Zahvala
Svi su sretni
Razmjena
Rastanak
 
Snježana Vlahović
Molitva u našoj župi
 

"Venite, exultemus Domino, venite, adoremus!
- Dođite kličimo Gospodinu, poklonimo se!"

Riječi su ovo jedne od pjesama koje smo pjevali u našoj crkvi 29., 30. i 31. prosinca 2006. tijekom molitvenog susreta sa Taizé-ovcima.

Molitva – put prema Bogu i najljepši razgovor s Njim, ujedinila je naša srca u jedno veliko srce otvoreno za svaku osobu. U našoj crkvi, tijekom susreta, molitva je započinjala u 8:30 sati. Svako jutro preko stotinu mladih okupilo se kako bi na svojem jeziku molitvom i pjesmom proslavili Gospodina.

Bio je to jedan specifičan i poseban trenutak jer je to vrlo jednostavna molitva.

Sastoji se od meditativnih pjesama (malo riječi, a više se puta ponavlja), biblijskog čitanja na raznim jezicima, osobnih molitava upućenih Bogu i šutnje kojom se ostavlja prostor za razmatranje Božje riječi i slušanje što nam to Bog govori. Svatko bi se u svom srcu zapitao: "Gospodine, što želiš da učinim?"

U toj šutnji, u osobnom razgovoru s Bogom mogli smo Mu iznijeti sve naše probleme, poteškoće i slabosti. Jer, On je uvijek tu, On nas sluša, ali mi ponekad oglušimo i ne želimo ga čuti.

Molitve smo završavali molitvom Očenaša i znakom križa kao i na početku molitve: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.
Ovo je, doista, bilo jedno veliko hodočašće povjerenja na zemlji. Riječ je o povjerenju u Boga i ljude jer nema vjere bez povjerenja.
Svaka molitva bila je posebna i jednostavna samo po sebi.

Na staru godinu 31. prosinca 2006. okupili smo se u crkvi u 23.00 sati i također smo pjesmom zahvalili Bogu na svim dobročinstvima koje nam je darovao tijekom godine.

Prije odlaska u školu na Festival naroda, osim meditativnih pjesama otpjevali smo, uz pratnju gitare Tomislava Kasića, i svima nama poznatu pjesmu Krist na žalu , na što su se Poljaci jako razveselili.
Jako mi je drago što nas je Bog sve ujedinio, nas male ovčice koje smo, iako na raznim jezicima, svi zajedno slijedili svog Pastira i pjesmom i molitvom te međusobnim druženjem.

A sada, nastavit ćemo tako i dalje. Držite svoja srca uvijek otvorena, pustite svakoj osobi da vam se približi.

"...kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge." (Iv 13, 34–35)