Misli su mi pune sjećanja na onu spokojnu večer... Bila je to večer kada su se i naši anđeli čuvari radovali. Ideja i želja je došla do izražaja u najboljem okruženju i na najboljem mjestu. U Župnom dvoru na proslavi imendana našeg župnika Anđelka osvanula je ideja koja je bila malena kap u događajima koji su se dalje nastavili.

U ugodnom društvu i razgovoru, Ana i ja započele smo razgovor na temu o Taizéu. Zajedničkim mentalnim sklopom, došle smo do zaključka da bi i našu župu valjalo uključiti u sudjelovanje i pripremu za europski susret mladih pod sloganom "Hodočašće povjerenja na zemlji". Nismo željele da sve ostane samo na riječima, već da se pokrenu i djela.

Idućeg jutra krenule smo u potragu za "Pripremnim centrom za Europski susret". Uspješno smo ga pronašle u Vukasovićevoj ulici, naravno, u Zagrebu.

Ljubazno i nasmiješenog lica, na ulazu nas je pozdravila jedna djevojka. Sve se činilo vrlo jednostavno i zabavno. Hm, dok nismo na naše iznenađenje i unaprijed pripremljenu priču shvatile da je engleski jedini oblik komunikacije. Znate li kakav je osjećaj progovoriti engleski uz dodatnu misao: "Ja ne govorim engleski dobro?!". Zamišljenih pogleda i uz malo uzbuđenja prihvatile smo i taj izazov. Uz malo nesigurnosti ubrzo smo shvatile da je engleski najmanji problem na našemu putu i cilju i da nas čekaju puno veći izazov i poslovi. Natopljene informacijama za početak i ruku punih knjižica o Taizéu, duboko smo udahnule i rekle smo jedna drugoj: "Mi to možemo!". Također smo saznale da je Pao-Yu, onaj simpatičan "dečkić", naš animator i da se za daljnje informacije trebamo javiti njemu. Preuzala sam taj dio odgovornosti i sa velikim iščekivanjem čekala sam i čekala sve dok napokon telefon nije zazvonio: ring, ring...

Nakon kraćeg razgovora sa Pao-Yuom bilo mi je jasno da moramo što prije krenuti u akciju. Za sami začetak morali smo formirati "Pripremnu skupinu". Bogu hvala, formirala se sa početnih pet članova: Baričević Iva, Mirta, Petra, Ana Jerbić i ja, Josipa. Nakon prvih sastanaka sa Pao-Yuom shvatili smo da nas je premalo i da nam je potrebno puno više ljudi. Usuđujem se poistovjetiti sa stihovima iz evanđelja: "Tada reče svojim učenicima: Žetve je mnogo, a radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju." (Mt 9-10, 37–38). Zaista je žetva bila velika, a nas radnika malo. Na našu veliku radost i sreću "Pripremna skupina" se uspješno povećavala.

Slijedila je i podjela poslova koji su se trebali napraviti. Svatko od nas bio je zadužen za određeno područje. Trebalo je personalizirati "Listiće domaćina", napraviti kutiju za ubacivanje listića, plakate, pripremiti redovite zajedničke molitve u župi, napraviti križ i ikone za molitvu, izraditi "Plan puta do župe", obaviti mnoštvo sastanaka itd.

Zaista smo imali veliko povjerenje u Boga kao da sav uspjeh ovisi samo o Njemu, ali smo radili kao da sve ovisi o nama. Sve smo odradili sa puno uspjeha i Božjeg blagoslova.
Na kraju se želim zahvaliti našem župniku Anđelku Kufrinu i ravnateljici naše O.Š. Velika Mlaka, Đurđi Ivičar–Felja na iskazanom povjerenju.

Velika hvala svim obiteljima i sponzorima! Vama koji ste otvorili svoja srca! Jer bez Vas ne bismo uspjeli. Vjerujem da Vam je duševno zadovoljstvo opravdalo uloženi trud i sredstva.Veliko hvala i krizmanicima što su nam pomagali kad god je bilo potrebno.

"Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče, tako se tebi svidjelo." (Mt 11, 25–26)