Hvala iz dubine srca! Sva braća su rekla da su doživjela prekrasan susret u Zagrebu. Najljepša stvar koja ima se dogodila je dobrodošlica u obiteljima, župama, na ulicama.

Činjenica da dopuštamo nepoznatim ljudima da dođu k nama u kuću pomaže nam, kao osobama, domaćinima otkriti ono najbolje, a vi ste stvarno od sebe dali ono najbolje. Pitanje kako nastaviti otvarati svoje srce.
Prošlo je pet dana susreta, ali još uvijek možemo držati svoje srce otvoreno. Možda ne više za ljude iz daljnjih zemalja, nego za ljude iz naših župa i međusobno.

Način na koji bi mogli podupirati mlade ljude u ovakvim projektima, kako održati veze koje su stvorene za vrijeme susreta, sve to možemo odgovoriti iz naših osobnih iskustava, doživljaja, na način da tako nastavimo živjeti.

Nadam se da to neće biti zadnji susret u Zagrebu, možda se vratimo za kojih pet, šest godina.

Do tad vas molim da molite za nas braću iz Taizé-a. To je jako lijepo mjesto u Burgundiji. Mjesto gdje se susreću ljudi iz cijelog svijeta i dijele međusobna iskustva.

Veselimo se vašem dolasku.