U svijetu vanjske prirode, u biljkama, u životinjama, nema ni dobra ni zla. Toga nema ni u živom, neiskvarenom čovjekovu tijelu. Granica koja dijeli dobro od zla stvara se u čovjekovoj duši, njegovom sposobnošću spoznavanja i razumijevanija. U čovjekovoj se duši od djetinjstva vodi neprestana borba sa zlom. Tamo je, i samo tamo – u duši borba sa zlom i karakteristična za čovjeka i plodotvorna. Borba sa zlom izvan njegove duše je karakteristična za čovjeka i neplodotvorna je. To govori i Isusova zapovijed o neprotivljenju zlu nasiljem. Zapovijed o neprotivljenju zlu zlom točno i jasno određuje mjesto borbe sa zlom. To se mjesto nalazi u samome sebi.
Svaki razuman čovjek granice nasilja određuje tjelesnošću, svojim tijelom, jer se u tom nasilju duha nad tijelom i sastoji rad i hrana duše. Drugi čovjek, tuđe tijelo, ima svojeg gospodara i nasilje upereno protiv njega nema razumnog opravdanja. Ono nije nužno. Učenje o neprotivljenju zlom ima isti cilj – otkrivanje nepotrebnosti nasilja prema drugome.

Tko može dokazati da čovjek svojom voljom ne može upravljati sam sobom, da ne može sam sebe shvatiti i činiti sve što se od njega traži za život svijeta u kojem živi? Dokazivati to znači – poricati čovjekovu slobodu življenja koju mu je dao Bog, slobodu da se spasi ili uništi, znači poricati vlastito razumno biće. Do­kazivati to znači – poreći čovjeka. Čovjekova volja može se pro­stirati iznad granica njegova bića, no tko može dokazati da je ona tamo nužna? Tko bi mogao dokazati da bi život svijeta mogao imati štete od njegova, čovjekova osobnog neuplitanja? Dokaziva­ti to znači – govoriti o manjkavosti Božje volje, znači poricati Boga. Svjetsko zlo se zapravo i sastoji u tome da ljudi šire svo­ju volju na mjesto Božje volje. To otajstvo pokazuje se u zapovi­jedi o neprotivljenju zlom.
Uspjeh opravdava čin: pobjednik je u pravu, pravda je u po­bjedi. Takvo tjelesno, životinjsko, pogansko tumačenje istine za­pravo je shvaćanje po kojem je riječ "istina" samo prazna riječ.

– Što je istina? Sad ću objesiti i tebe i tvoju istinu! – rekao je Pilat. Ali, Isus vidi istinu i vidi je potpuno obrnuto: u pravu je pobijeđeni. Ako si osobno u borbi s čovjekom pobjedio silom, znaj da nisi sigurno u prav u da je i stina na tvojoj strani. Isti­na je u pobijeđenom, u pobijeđenom je Bog, pobijeđeni utjelov­ ljuje Boga – prvo i osnovno shvaćanje razumnog bića.

Takav polo­ žaj čovjeka na zemlji i jedinstven put iz tog, na prvi pogled žalosnog, stanja je ne protiviti se zlu zlom, ne boriti se s čovje­kom unaprijed, uvijek sebe priznati pobijeđenim, biti uvijek po­ bijeđen od Boga – put koji osvjetljava i veliča pravu vjeru po­imanjem čovjekova života.

Neprotivljenje koje odbacuje borbi oslobađa vjerojatnost i mogućnost mira, a oslobađa područje za drugo, duhovno djelovanje u kojem su sasvim druge sile i drugi interesi. Čovjekova zadaća na zemlji, kako je pokazano u Evanđelju Isusovim iskušenjem s đavlom i besjedom s Nikodemom, upravo se sastoji u oslobođe­ nju i ponajprije uzvišenju u svijetu ljudi božanske sposobnosti čovjeka da spoznaje i razumije, oslobođenju i uzvišenju te razumske spoznaje, tog Sina Čovjekova, tog Sina Božjeg u čovjeku. Ne protiviti se znači – probuditi Sina Božjeg, uskrsnuti Isusa. Protiviti se znači – mučiti Ga i razapinjati. Čovjek je razumno biće. Bogatstvo razumnog čovjeka je u pobjedi i vlasti razuma.

Za pobjedu i vlast razuma nužno je ponajprije stišavanje tjele­snih strasti. I u životu jednog čovjeka, i u zajedničkom životu naroda ne može se utvrditi vlast naroda na temelju strasti, o­holosti, suda, vlasti, nasilja. Zapovijedi o neprotivljenju zlu zlom dostiže se ispunjenje tog aksioma mudrosti u životu.

Sposobnost razumijevanja i spoznavanja Bog je položio u duše svih ljudi, a Evanđelje nas navodi na to da to cijenimo kao nešto najvrednije. – Tko kaže svojem bratu: "nitkove" – valja ga osuditi, a tko kaže: "bezumniče" – dospjet će u pakao.

Samo čovjekova duša nalazi sklad i ljubav u spoznaji i razumijevanju. U vanjskom svijetu svako biće ljubi samo sebe više od cijelog svijeta. Zapovijed o neprotivljenju zlu zlom opre­djeljuje mjesto borbe sa zlom, uništava pitanje vječnog protu­rječja između vanjskog svijeta mržnje i neprijateljstva i du­hovnog mira, sklada i ljubavi te ih sjedinjava u jedno Božje kraljevstvo, kako je nadahnuto rekao Isus Natanaelu: "Odsada se uništava granica između neba i zemlje, a nebeske sile će slu­žiti čovjeku kako mu služe zemaljske sile." (Iv 1, 51).

Buka - Arhangelski, Aleksandar Ivanovič

Grančica odrezana od grane odvojila se i od cijelog stabla. Čo­vjek koji je u razdoru s drugim čovjekom odvojio se od cijelog čovječanstva. No, grančicu siječe tuđa ruka, a čovjek sam uda­ ljuje od sebe svojega bližnjega zavišću i zlobom, ne shvaćajući da se time odvaja od cijelog čovječanstva. Ali, božanstvo koje ljude kao braću priziva da žive zajedno podarilo im je slobodu da se nakon razdora opet međusobno izmire

Marko Aurelije

Mi, ljudi, dužni smo pamtiti da smo svi djeca jednog Oca i da smo pozvani ovdje, na Zemlji, poštivati jedan opći zakon; da nitko ne smije živjeti sam za sebe, nego za druge; da životni cilj nije biti više ili manje sretan, nego biti i drugima poma­gati da budu što pošteniji; da je naše pravo i obveza boriti se protiv nepravednosti, gdje god na nju naiđemo. To je naša živo­tna obveza koju ne možemo zanemariti ili naruši ti, a da pri tome ne činimo težak grijeh.

Giuseppe Mazzini