Barka - list zupe sv.Barbara


Broj	82
Godina	9
Korizma, 2007.


Naslovnica
Sadržaj
Uvodnik



Aktualnosti
Barka
Impressum glavna
© K_com Dtg Ltd 2007.

Put u povijest	Korizma	Dobro	Poezija	Biblija u Hrvata

Blagoslovljena krv Kristova

Školski kutić

Umnažanje talenata

Učiti od života

Marija

Korizma

Sigurno su svakome poznata obilježja ovog vremena koje prethodi najvećem kršćanskom blagdanu – Uskrsu. Kršćani su pozvani da više mole, poste, pomažu onima u potrebi, čine djela milosrđa. To nije nikako bez razloga, jer da bi čovjek mogao primiti sve što nam je Isus svojom mukom i Uskrsnućem priskrbio, da bi blagdan Uskrsa stvarno ostavio traga u nama, treba pripremiti srce. Kao što je i Ivan Krstitelj prije Isusova javnog djelovanja pozivao narod: "Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne! Što je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade! I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje!" (Lk 3, 4–6).

Očito, za Gospodina treba pripremiti put. Kako pripremiti put, svakako molitvom, kako ćemo dobiti ako ne tražimo? Kako ćemo uopće spoznati svoje pravo stanje, ako ne dođemo pred Gospodina. I u Križnom putu čujemo – On je naše ogledalo.
I kako sveti Pavao u Poslanici Efežanima kaže: "A sve što se raskrinka, pod svjetlošću postaje sjajno; što je pak sjajno, svjetlost je. Zato veli: Probudi se ti što spavaš, ustani od mrtvih i zasvijetlit će ti Krist." (Ef 5, 13–14). Pred Gospodinom možemo otvoriti srce, moleći svojim riječima, iznoseći mu kao pravom prijatelju svoje stanje, osluškujući u srcu što On o tome ima za reći. A isto tako možemo cijelim svojim srcem stajati iza molitava koje je netko drugi napisao, iza molitava koje molimo u sv. Misi... Važno je ako želimo da Gospodin čini u nama, da dođemo pred njega i širom mu otvorimo svoje srce, tada će nas Njegova svjetlost obasjati i vidjet ćemo svoje stanje i mnogo ćemo stvari za koje se nismo tada ni sjetili moliti, vidjeti u pravom svjetlu, vidjet ćemo pod Isusovom svjetlošću pravu istinu.

O postu mnogo možemo naći u Božjoj Riječi, on je uvijek vezan uz molitvu, on na neki način pojačava molitvu. Sam Isus o tome govori kad njegovi učenici nisu mogli istjerati zloduha iz jednog opsjednutog, kaže: "Ovaj se rod ničim drugim ne može izagnati osim postom i molitvom." (Mk 9, 29).

Postom dajemo prednost duhu, a ne kao obično tijelu. Postom također vježbamo i ono što je Isus odgovorio i đavlu, u kušnji u pustinji: "Ne živi čovjek samo o kruhu...". Nadalje, postom i krotimo svoje tijelo; u 1. Korinćanima čitamo da sv. Pavao kaže: "...krotim svoje tijelo i zarobljavam da sam ne budem isključen pošto sam drugima propovijedao." (1. Kor 9, 27). Znači, dobro je da krotimo svoje tijelo. U Bibliji nalazimo da je post bio i sastavni dio života ljudi koji su išli za Bogom, nalazimo da je Bog odgovarao na molitvu potpomognutu postom (primjer Ninive, kraljice Estere...), a dobro je potcrtati da je i Isus prije svog javnog djelovanja postio. Ni mi u svom kršćanskom životu ne bismo smjeli izostaviti post.

O davanju milostinje, iskazivanju milosrđa nalazimo između ostalog i u knjizi o Tobiji.

Anđeo Rafael, jedan od sedmorice svetih anđela koji na nebesima donose molitve svetih i stupaju pred Slavom Svetoga (Tob 12, 15), koji je vodio Tobiju, nakon što im se je otkri o kaže: "Dobra je molitva s postom, s milostinjom i s pravednošću... Bolje je dijeliti milostinju, nego sabirati u hrpe zlato. Milostinja oslobađa od smrti, ona čisti od svakoga grijeha. Koji dijele milostinju i čine pravednost, napunit će se života..." (Tob 12, 8–9).
I ovaj dio govora ćemo iznijeti da nas podsjeti da su naša djela viđena, zabilježena i kad nam se čini da nema svjedoka. "I kad ste molili ti i tvoja snaha Sara, ja sam nosio vaše molitve Svetome; kad si ti pokapao mrtve, i ja sam bio uza te; kad se nisi skanjivao da ustaneš i prekineš svoj ručak da bi pokopao onog mrtvaca, nije mi bilo skriveno da vršiš dobro djelo; i bio sam s tobom." (Tob 12, 12–13).
Nadalje, o snazi i vrijednosti milostinje nalazimo i na kraju knjige o Tobiji: "Ahikar dijeljaše milostinju i spasi se od smrtonosne zamke koju mu onaj priredi..." (Tob 14, 10). Možemo zaključiti da je sigurno nama korisno i Bogu milo i sigurno neće ostati ne naplaćeno da činimo sve što nam Crkva kroz korizmeno vrijeme nalaže.