Bog čezne da bismo svi povjerovali u Njegovu beskrajnu očinsku ljubav, koja je izražena kroz žrtvu na križu Njegovog jedinorođenog Sina Isusa Krista. Često razmatrajmo raspetu Isusovu ljubav, pažljivo gledajmo na Isusove Rane i otvoreno i probodeno Njegovo Srce, da bismo tako čuli Njegov glas: "To je za tebe, jer te toliko ljubim, vrijedan si i voljen u mojim očima, ne moraš se preda mnom pretvarati da si netko drugi, želim da budeš vjerodostojan, bez šminke, bez uljepšavanja. Dođi k meni uvijek onakav kakav jesi, jer te volim ne zato jer si dobar, već zato što postojiš, jer takva je moja volja i volja mog Oca. Želim da budeš uvijek sa mnom u kući mog Oca."

Pogledajmo na sebe kroz Isusovu Krv, njegovu razapetu ljubav. Pokušajmo gledati na sebe zajedno s Isusom, da bismo upoznali vrijednost i važnost svojeg postojanja u tom svijetu, svoje dostojanstvo i svoju vrijednost neovisno o našim godinama. Time smo obdareni od samoga Boga i to nam ne može nitko oduzeti, jer smo uistinu djeca Božja, jer pripadamo samom Bogu, koji je naš Stvoritelj, Otkupitelj, a nadasve naš Nebeski Otac.

Bog je onaj koji ljubi prvi, On je izvor ljubavi, jer je sam ljubav. Onaj tko dopusti da ga Bog ljubi, postaje sve sposobniji da on sam bude izvor ljubavi za druge u jedinstvu s natprirodnim izvorom.

Isusove otvorene rane su jedini izvor evangelizacijske ljubavi. Preko jedinstva sa Spasiteljem svatko može biti izvor Božje ljubavi i onda svaka patnja postaje dragocjena, postaje blago jer dobiva spasonosnu vrijednost. Onaj tko je otkrio Radosnu vijest o značenju i vrijednosti patnje u zajedništvu s Kristom, može pjevati zajedno s prvim kršćanima: "Njemu koji nas ljubi, koji nas Krvlju svojom otkupi od naših grijeha, te nas učini kraljevstvom, svećenicima Bogu i Ocu svome. Njemu slava i vlast u vijeke vjekova! Amen!" (Otk 1, 5–6)

Isusova Krv – to su snažne riječi koje izgovara sam Bog viseći na križu. S toga nam se mjesta obraća preko svojih otvorenih rana, preko svoga otvorenog Srca – prolijevajući posljednju kap Krvi. Na tu Riječ trebamo reagirati. Ne smijemo ostaviti Boga bez odgovora. Odgovorimo čitavim svojim životom ne isključujući ni riječi, ni molitvu. Bog želi čuti da smo shvatili poruku Krvi i da smo je prihvatili srcem.

"Ne smijemo gubiti vrijeme. Ljubimo Isusa Raspetoga i činimo sve da bi i od drugih bio ljubljen." Te riječi ukazuju cijelu razboritost Isusove zaručnice Marije de Mattias. "Ne smijemo gubiti vrijeme." To je mudrost koja zna da imamo samo jedan život i vrijeme je našim najvećim imetkom. Vrijeme bježi sve brže. Što ćemo uzeti sa sobom u vječnost? Ljubimo Isusa Raspetoga, jer u Njegovoj Ljubavi možemo pronaći put koji nam dozvoljava snažnije i bolje iskoristiti vrijeme za razboritu procjenu svakog trenutka. Jer, ne ljubeći Isusa Raspetoga počinjemo prigovarati kad nam je teško. Ako volimo Isusa Raspetoga, uvijek smo otvoreni. Tada za radosne trenutke zahvaljujemo, ali smo isto tako u stanju primiti trpljenje i zato ne "spavamo" duhovno.
Neka Krv Kristova bude uistinu središte našega života i naše jedino i najveće blago, da svojom ljubavlju odgovorimo na Božji poziv – životom u i po Kristu, jer samo tako ćemo moći ostvariti riječi sv. Pisma: "Budite i zahvalni!" (Kol 3, 15)