Nerijetko se u životu pitamo ide li naš duhovni život u ispravnom smjeru, napredujemo li u našoj pobožnosti. Jedno je uvijek sigurno: naš odnos prema bližnjemu odraz je našeg odnosa prema Bogu i obratno. Kakva je naša ljubav prema Bogu, vrlo lako možemo vidjeti kada vidimo koliko volimo svoje bližnje, osobe s kojima živimo, pa i one koji nam svjesno ili nesvjesno čine zlo. U svakom čovjeku živi Krist i kako se ponašamo prema bližnjem, tako se ponašamo prema Kristu. Stoga, nikad ne zaboravimo u bližnjemu gledati Krista. Naša vjera poziva nas da na sve gledamo "očima vjere.

Isus je naš Spasitelj, došao je na ovaj svijet da bi nas spasio, otkupio. Isus koji je imao nebo, koji je imao sve, postao je sužanj na zemlji. Primio je naše običaje i ograničenosti da bi nam dao vlastite uvjete, uvjete neba, da bi nas učio živjeti kao u nebu, da bi nam dao slobodu već na ovoj zemlji, neovisno od toga je li naša životna situacija ugodna, dobra ili nije.
Dao nam je da budemo slobodni od grijeha i svega što uništava život, kulturu, duh, što uništava, uopće, čovjeka u njegovom odnosu prema Bogu, prema drugima. On je, slikovito rečeno, "platio" za nas vlastitom Krvlju. To izgleda kao trgovina: dajem ti vlastitu Krv, znači vlastiti život, vlastitu snagu, vlastito zdravlje, a ti meni daješ tog iscrpljenog jadnika. Ovo je otkupljenje, spasenje. Isus je naš Spasitelj: kroz njegov dodir postajemo slobodni, kroz dodir njegove Riječi, njegovih sakramenata, svete Pričesti počinjemo disati, primati zdravlje.

Od trenutka kada do kraja primamo slobodu u Kristu i njegovo spasenje, jedno postaje za nas bitno: ljubiti i u toj ljubavi predati svoj život – bilo to u obitelji ili u braku, bilo to u samostanu ili u samoći. Sveti Pavao kaže u Poslanici Efežanima da nije čak ni bitno je li netko rob ili slobodan. Rob može biti slobodan u Gospodinu, ako živi Evanđelje i otajstvo križa, ako zna ljubiti.

Živeći po vjeri, primjećujemo Krv ne samo na slikama koje predstavljaju Raspetoga, nego također u različitim situacijama u kojima doživljavamo trpljenje naše duše ili drugih: trpljenje zbog bolesti, nepravednosti... Ako primjećujemo Krv koja teče u tom trpljenju i primamo je u kalež vlastitog srca, tada imamo što prikazati. Ali, primiti je u kalež vlastitog srca možemo samo tada kada se približimo tom problemu i trpljenju s ljubavlju.

Samo srcem možemo skupljati Krv Kristovu koja teče iz rana čovječanstva. Krv Kristova, trpljenje svijeta i naša ljubav – povezano u jedno – tada možemo prikazati Krv Kristovu prikazujući same sebe u jedinstvu s trpljenjem svijeta. Možda bismo imali želju za šetnjom, za čitanjem knjige ili slušanjem glazbe – ovo bi nama sada donijelo zadovoljstvo. Ako umjesto toga "prodamo" taj djelić našega života da bismo ljubili drugoga koji treba sada naše vrijeme, ispunjavamo na takav način iznova kalež našega srca i imamo što prikazati. Ovo je isto što je učinio Isus na križu: predao samoga sebe da bi drugi imali život. Ako tako darivamo drugome naše vrijeme, umjesto da ga koristimo za naše hirove, ako služimo vlastitim životom da bi drugi mogli biti slobodni (ili barem malo slobodniji) – ovo je žrtva, spasenje. Spasenje se uvijek ostvaruje kroz žrtvu, kroz križ. Samo tada ćemo biti "suotkupitelji", sudionici u Kristovom spasenju, ako prođemo kroz križ dajući vlastitu krv zajedno s njegovom Krvlju. U svemu tražiti Božju volju – ovo je naša žrtva. Ako to činimo u jedinstvu s Kristom, sudjelujemo u spasenju čovječanstva i postajemo "suotkupitelji" – produžetak smo Isusa, koji spašava ovaj svijet.

Isus želi sve istrgnuti iz okova Sotone, iz izgubljenosti u stvarima koje uništavaju život: besmisla, mržnje, ljubomore ružnoće, zla... Iz toga đavolskoga svijeta, Isus nas želi istrgnuti dajući samoga sebe. Najslobodniji i najsretniji bit će oni koji ne samo da dozvoljavaju izvući samoga sebe iz ove "robije", nego i sami postaju "suotkupitelji" zajedno s Isusom, brinući o spasenju sviju, prikazujući vlastitu krv s Krvlju Kristovom.
Srce raspetog i uskrslog Krista je neiscrpno vrelo milosti iz kojega svatko može neprestano crpsti ljubav, istinu i milosrđe. Krv koja nije uzalud prolivena nosi svu moć Božje ljubavi.

Slavimo i zahvaljujmo našoj Majci Mariji, Majci Predragocjene Krvi. Budi nam blizu, dobra Majko, da i mi mognemo biti blizu onima koje ti voliš. Marijo, naša dobra Majko, daj da ovdje na zemlji zauzmemo tvoje mjesto, da bi Isus mogao sve više živjeti u nama. Pomozi nam da kao i ti dadnemo svoj doprinos za otkupljenje ljudi, da dajemo svoju krv s Krvlju Kristovom na slavu Ocu i za spas svijeta. Otvorimo svoja srca za radost Uskrsa koja teži po nama biti podijeljena i dijeljena s drugima kako bi se umnožila.

Krist, naš Gospodin, uskrsnuo je, živi s nama i u nama te daje potpuni smisao našem
životu. Aleluja! Zajedno s Kristom Uskrslim pobjeđujemo zlo u ovome svijetu, zajedno s
njime kraljujemo u vječnom životu.

Kad trpiš, uroni svoju bol u Njegovu: slavi svoju misu!
I ako svijet ovo ne razumije,
ne daj se smesti!
Dovoljno je da te razumiju:
Isus, Marija i sveci, živi s njima.
Dopusti da tvoja krv poteče
za spas i blagoslov čovječanstva
- kao i Njegova.
Misa!
Prevelika da bi se mogla razumijeti!
Njegova misa – tvoja misa. (Chiara Lubich)

Sretan Uskrs!