Neki stari iskusni sudac bio je na svojoj uobičajenoj večernjoj šetnji. U gradskom parku susretne svoga mladog znanca.

„Budi pozdravljen, Pavle“, reče stari gospodin. „Čuo sam da se ženiš. To je lijepo. Reci, koja je to tvoja buduća?“
„Predivna je to djevojka“, odgovori mladić. „Prelijepa!“
Sudac izvadi svoj notes iz džepa i napiše jednu ništicu.
„I dalje?“
„Ona je veoma pametna.“
Sudac napiše u notesu još jednu ništicu.
„Iduće zime dobiva dobro plaćeno namještenje.“ I ponovno jedna ništica. I tako je to išlo dalje, sve do šeste ništice.
„Osim toga“, doda Pavao, „moja zaručnica ima zlatno srce. Često sam primijetio da je tamo gdje je potrebna pomoć.“

Tada sudac napiše u notes brojku jedan pred onih šest ništica, stegne mladiću srdačno ruku i reče: „Čestitam, Pavle! Tvoja je zaručnica vrijedna jedan milijun. S njom se možeš usuditi ići cijeli život.“