Uskrs je uistinu sinonim pobjede, pobjede nad smrću, pobjede nad grijehom, pobjede nad đavlom, pobjede ljubavi, Očeve, Isusove, Božje ljubavi za čovjeka. I mi bi u našem svakidašnjem životu, u stvarima, događajima koji nas tište, trebali imati pred očima pobjedu Uskrsnuća. Gledati u Isusa, u njegovu pobjedu i Njegovom pomoću i u Njegovoj snazi očekivati i našu pobjedu. Ne toliko gledati trenutne događaje i stanje, ne gledati valove, jer ćemo kao Petar početi tonuti, nego gledati u Isusa, u veličanstvenu pobjedu Uskrsa. Kako nas i sveti Pavao upozorava: "Ta u vjeri hodimo, ne u gledanju." (2. Kor 5, 7). Uskrs je i blagdan vjere, vjerujemo li mi uistinu da je Isus uskrsnuo, vjera u Isusovo uskrsnuće je povezana s mnogo toga. O tome govori sveti Pavao: "Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša... još ste u grijesima. Onda i oni koji usnuše u Kristu propadoše. Ako se samo u ovom životu u Krista ufamo, najbjedniji smo od svih ljudi." (1. Kor 15, 14–19).

Znači, vjerujemo li u Isusovo uskrsnuće, uistinu imamo oproštenje grijeha, po Isusovim zaslugama, kako i prorok Izaija u Četvrtoj pjesmi o Sluzi Jahvinom govori: "Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega padne kazna radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše.

Poput ovaca svi smo lutali, i svaki svojim putem je hodio. A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju... Da, iz zemlje živih ukloniše njega, za grijehe naroda njegova na smrt ga izbiše... Sluga moj pravedni opravdat će mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti... Jer sam se ponudio na smrt i među zlikovce bio ubrojen, da grijehe mnogih ponese na sebi i da se zauzme za zločince." (Iz 53, 5–6. 8b. 11b. 12b).

Dobro je da si povremeno ponovimo ovo što je Isus za nas učinio, da svjesni svojih grijeha u Isusovoj žrtvi vidimo oproštenje i u njegovom uskrsnuću pobjedu nad našim grijesima i nađemo razlog da obnovimo našu ljubav prema njemu. Jer onome koji je platio naše račune uistinu dugujemo zahvalnost i ljubav. Tako će naša ljubav prema njemu biti stvarna, jer i naši grijesi su stvarni, jedino u njegovoj žrtvi i ljubavi gube svoju snagu. Nadalje, u vjeri u Isusovo uskrsnuće imamo i nadu i sigurnost i za naše drage, a pokojne.
Tu se možemo prisjetiti što o uskrsnuću mrtvih nalazimo u Knjizi o Makabejcima: "Sutradan su došli Judini ljudi, jer je već bio posljednji čas, da pokupe tjelesa onih što su pali i da ih pokopaju uz njihove rođake u grobovima otaca. Tu su pod odjećom svakoga mrtvaca našli predmete posvećene jamnijskim idolima, što Zakon Židovima zabranjuje. Tako je svima postalo jasno da je to uzrok njihove smrti. Zato su svi stali blagoslivljati Gospodina, pravednog suca koji otkriva što je sakriveno. Zatim se pomoliše da bi se počinjeni grijeh sasvim oprostio. Plemeniti Juda opomenu vojnike da se čuvaju čisti od grijeha, jer sad vide što je zbog grijeha zadesilo one koji su pali. Nato je sabrao oko dvije tisuće srebrnih drahmi i poslao u Jeruzalem da se prinese žrtva okajnica za grijeh. Učinio je to vrlo lijepo i plemenito djelo, jer je mislio na uskrsnuće.
Jer da nije vjerovao da će pali vojnici uskrsnuti, bilo bi suvišno i ludo moliti za mrtve. K tome je imao pred očima najljepšu nagradu koja čeka one koji usnu pobožno. Svakako, sveta i pobožna misao. Zato je za pokojne prinio žrtvu naknadnicu, da im se oproste grijesi." (2 Mak 12, 39–45)

Nadalje nas sveti Pavao upozorava da moramo imati na umu i budući život, život u vječnosti, a ne svoje uzdanje u Isusa i svoju vjeru vezati samo za ovaj život i njegove potrebe, jer sve što mi mislimo da je dobro za nas u ovom životu, ne znači i da je dobro za naš vječni život i obrnuto, kako sv. Pavao govori : "Ta ova malenkost naše časovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vječne slave jer nama nije do vidljivog nego do nevidljivog: ta vidljivo je privremeno, a nevidljivo – vječno. (2. Kor 4, 17–18).

Zanimljivo je pročitati što Bog o tome govori preko proroka Izaije: "Zato što si bio ostavljen, omražen, izbjegavan, učinit ću te vječnim ponosom, radošću od koljena do koljena" i "Dvostruka bijaše njihova sramota – rug i prezir bijahu im baština – zato će u zemlji svojoj baštiniti dvostruko, njihova će biti radost vječita" (Iz 60, 15; 61, 7).

Očito čast i slava na ovom svijetu ne znači to isto i u vječnosti. Stoga je dobro da u našim nevoljama u ovom životu gledamo Isusovu pobjedu uskrsnuća. Gledano očima svijeta kako je Isus završio bio je poraz, a zapravo je pobjeda! Uskrsnuo je i: "Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. I svaki će jezik priznati Isus Krist jest Gospodin na slavu Boga Oca." (Fil 2, 9–11).