Crkva u svijetu i društvu djeluje centripetalno i centrifugalno. U prvom slučaju sve privlači u svoj centar u svoj izvor, a u drugom slučaju djeluje opet iz centra prema van svojom snagom istine, pravde, mira, vjere, ljubavi... Odmah da napomenemo, kad govorimo o Crkvi sve ovo odnosit će se na Katoličku Crkvu.

Centripetalno djelovanje ujedinjuje i privlači ostale kršćane u zajednicu Crkve, na čelu s Papom i biskupima i čini jedinstveno tije­lo – Tijelo Kristovo. Duh Sveti koji vodi Crkvu nadahnjuje sve učes­nike u njihovom osobnom djelovanju i u razvijanju pojedinačnih daro­va i stapa ih u vrijednosnu cjelinu Crkve. Papa kao vrhovni poglavar Crkve i namjesnik Isusa Krista na zemlji, s biskupima čitavog svije­ta, ima zadaću vodstva i razvoja Crkve kroz stoljeća, od početka pa u budućnost. Zadaća im je živjeti i propovijedati Evanđelje – Radosnu vijest do nakraj zemlje u ljubavi prema Bogu i bližnjemu bratu svome.
Ljubavi opet nema bez žrtve, a svaka žrtva rađa milost, a bez Bo­žje milosti nitko na bilo kojem radnom mjestu i zadatku ne može biti djelotvoran u potpunosti i ne može odražavati sjaj Djeteta Božjeg.

Sigurnost pak u opstanak i djelovanje Crkve proizlazi iz Isusovog obećanja apostolu Petru: "Ti si Petar – Stijena, i na toj stijeni sa­gradit ću Crkvu svoju i Vrata pakla neće je nadvladati." (Mt 16, 18). Bez obzira što je Crkva i Božja i ljudska, vidljiva i nevidljivim s­tvarnostima obdarena, ona je sveta po darovima koje nam daje: Božju Riječ, sakramente, otajstveno zajedništvo s Kristom i mnogom braćom­ – put je svetosti.

Crkva ima moć i zadaću prepoznavanja, "čitanja znakova vremena". U Katoličkoj Crkvi vrijedi dogmatski, a ne demokratski princip u traženju istine. To je dobro znao veliki katolik kardinal John Henry Newman kad je rekao: "Nitko ne može biti katolik bez jednostavnog vjerovanja da je ono što Crkva naviješta u ime Božje, Božja riječ i zato istinito."

Osim toga, Crkva počiva na 7 "stupova" – 7 sakramenata, a to su: Krštenje, Potvrda (krizma), Euharistija (pričest), Ispovijed (pokora, pomirenje), Bolesničko pomazanje, Sveti red (svećenički red) i Ženidba.
Vjernik se na svom život­nom putu susreće s Bogom i u susretu s ljudima, ali u sakramen tu Boga susrećemo na poseban način, dublje, tajanstvenije.

Centrifugalno djelovanje Crkve kao Tijela Kristova, očituje se u o­plemenjivanju i posvećenju konkretnog života čitavog svijeta – društva. Crkva treba biti kvasac, sol svijeta... U tome značajnu ulogu trebaju preuzeti svi članovi Crkve, ne samo kler, a posebno se u novije vrije­ me naglasak stavlja i očekuje od djelovanja kršćana laika. Crkva dje­luje kao jedan izvor svega dobrog, moralnog, čestitog, posvećujućeg, koje se u velikim valovima, krugovima širi na ostali svijet. Težnja i cilj Crkve je za promjenom svijeta u duhu Govora na gori. Taj utjecaj bi trebao biti tako značajan da se i kod ostalih rodi želja za pristu­panjem u takvu zajednicu Kraljevstva Božjeg s elementima istine, pravde, mira, vjere, ljubavi... Međutim, naglasak ne bi trebao biti isklju­čivo na mnoštvu, kvantumu, nego na kakvoći, jer i Isus je govorio: "Ne boj se stado moje malo..."

Budući da Crkva živi i djeluje već 2000 godina iako Božja i sveta i čovječja i grješna, uspješno pronalazi putove svoga nastojanja, dje­lovanja, razvoja i opstanka i istovremeno svog širenja i jačanja svog utjecaja u svijetu. Crkva nije organizacija, ona je organizam – Tijelo Kristovo, gdje svaki dio tog organizma utječe na funkciju tijela kao cjeline. Bi ti kršćaninom je radost posvećujuća, pročišćavajuća jer: Isus je Ljubav, toliko samilosan i pravedan da svatko tko mu svoj ži­vot preda, u njegovoj blizini otkriva, postaje svjestan vlastite nepravednosti i ispunjen je željom da ju čim prije ispravi pomažući i drugima u ljubavi. Najvažnije na svijetu je biti tamo gdje je On. No, sada Ga imamo u Duhu, a on je Sveprisutan, Svemoguć. Takva pomisao i v­jera mijenja nas iz temelja i nitko tko to vjeruje nije isti kao prij e...

U zadaći kršćanina i službi apostola važno je da svaki osobno bude: "Uvijek spreman na odgovor svakom tko vam zatraži razlog nade koja je u vama. Ali, neka to bude blago i s poštovanjem." (1 Pt 3, 15b–16a). Nije to nimalo jednostavno, ali kad svoj život predate Bogu i čuda su moguć a: potvrđuje nam to mnoštvo svetaca, mučenika i blaženika, progla šenih takvima od strane Crkve, a i onih neznanih, ali kod Boga znanih. Svi su oni služili Gospodinu Bogu u revnosti – hitri, u nadi – rados­ni, u nevolji – strpljivi, a u molitvi – postojani.

Svaki pojedini vjernik treba se zapitati imam li išta što nije Tvo­je, Gospodine? U bolesti i u zdravlju, u životu i smrti pripadamo Tebi Gospodine. Osim toga vjernik se uvijek iznova mora boriti da ga zlo ne svlada. Zlo je uporno kao sila teža – stalno privlači... Tko hoće letjeti, čim se zaustavi – pada, a mi vjernici da bismo, mogli "letjeti" moramo moliti. Možete li si zamisliti kakav bi bio svijet be z d­ jelovanja Crkve, da li bi ga bilo? Kolika je samo moć molitve svih članova Katoličke Crkve?

Katoličkoj vjeri – Crkvi moramo zahvaliti za velikane: Michelange­la, Raffaela, Mozarta, Haydna, Beethowena, Eichendorfa, Pasteura i dr. Eto, kako ni vrhunskim umjetnicima, znanstvenicima, glazbenicima, pis­ cima i ostalima v jera nije strana, govori nam i razmišljanje jednog velikana fizike Alberta Einsteina, koji je duboko proniknuo u tajnu materija i energije svemira. Ovako se u jednoj prilici izjasnio o Bo­gu i Isusu: "Moja se vjera temelji na poniznom poklonstvu Bogu, koji se sam u najmanjim česticama materije objavljuje. Moje duboko uvjerenje u Božju opstojnost, koji se posvuda u svemiru objavljuje, temelj je i moje egzistencije i vjere. Ja sam Židov, ali fascinirajuća slika Isusa iz Nazareta na mene je ostavila neizbrisiv pečat. Nitko se nije pokazao takvim kao on. Za­ista, samo je jedno mjesto na svijetu bez tame, a to je osoba Isusa Krista. U njemu nam se Bog najjasnije predstavio. Njega i ja štujem i njemu se klanjam." Koliko je ovdje centripetalnog, a koliko centrifugalnog djelovanja Crkve, zaključite sami...