U Djelima apostolskim nalazimo da je Isus prije nego je uzašao na nebo rekao sabranima: "...primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje." ( Dj 1, 8). U Evanđelju po Luki nalazimo: "I evo ja šaljem na vas Obećanje Oca svojega. Ostanite u gradu dok se ne obučete u silu odozgor." (Lk 24, 49). Očito sinonim za Duha Svetoga je snaga i sila. Promatrajući to, možemo zaključiti da bi bilo ludo propustiti išta što mi trebamo učiniti da damo mjesto Duhu Svetom u nama.

Očito je moćan kad ima takva obilježja i davši mu slobodu djelovanja i vodstvo, ničega se ne trebamo bojati i ma kakve god bile naše okolnosti, On će nas osnažiti za ono što trebamo učiniti ili podnijeti. U nedjelju prije blagdana Duhova, bilo je čitanje o svetom Stjepanu. Čitamo da je on kad su ga doveli pred Vijeće prisutnima, između ostalog, rekao: "Tvrdovrati i neobrezanih srdaca i ušiju, vi se uvijek opirete Duhu Svetom..." A za svetog Stjepana stoji da je bio "...pun Duha Svetoga". (Dj 7 51 i 55).
Promatrajući to po tijelu, mogli bi reći kako je on pun Duha Svetoga mogao tako proći, kamenovali su ga i umro je, a ovi koje je on označio da se opiru Duhu Svetom, ljudi bi rekli, nikom ništa.

Znači što god nas čekalo u životu, što god nam se događalo ne trebamo se bojati, ako imamo Duha Svetoga, On će nas osnažiti i ojačati da u svemu budemo u miru i da dobro, na slavu Božju, izvršimo zadatak koji trebamo, ono što Gospodin od nas želi, što je Njegova volja. Zašto se ne prisjetiti i što u Djelima Apostolskim čitamo za sv. Pavla; na oproštaju s Efeškim starješinama, kaže: "A sad evo okovan Duhom idem u Jeruzalem. Što će me u njemu zadesiti ne znam, osim što mi Duh Sveti u svakom gradu jamči da me čekaju okovi i nevolje. Ali ni najmanje mi nije do života, samo da dovršim trku svoju i službu koju primih od Gospodina Isusa: svjedočiti za Evanđelje milosti Božje." (Dj 20, 22–24).

Primijetimo: "okovan Duhom" i "Duh Sveti... jamči okove i nevolje" – i ovdje nalazimo potvrdu da možeš biti pun Duha Svetoga i pod Njegovim vodstvom i to ne znači da će te u životu čekati samo ruže. Tu se dobro prisjetiti sv. Ivana don Bosca i njegova "sna":

"Dok sam razmišljao o tome kako da pomognem mladima, ukazala mi se Kraljica neba i povela me u jako raskošan vrt. Staza posuta ružama vodila je kroz rascvjetali perivoj. Cijeli je krajolik bio prekrivan ružama". Gospa je rekla: 'Putem koji vodi kroz ovaj perivoj moraš proći'. Krenuo sam i već na početku osjetih da ruže kriju oštro trnje. Svi oni koji su me promatrali, vikali su: 'Don Bosco hoda po ružama! Sve mu polazi za rukom!' Nisu vidjeli da mi noge krvare gazeći po bodljikavim granama što su nicale iz zemlje. Mnoštvo svećenika i klerika pošlo je oduševljeno za mnom, ali su brzo osjetili trnje pod nogama. Rekli su: 'Prevario nas je! Vratimo se nazad.' Ipak jedna mala četa svećenika, klerika i laika ide ustrajno naprijed. Na kraju perivoja bili smo svi smršavili, raščupani i iskrvavljeni. Tada smo ušli u prekrasan vrt. Gospa je rekla: 'Put po ružama i trnju predstavlja vašu brigu za mlade. Trnje su poteškoće, trpljenja i neugodnosti s kojima ćete se pritom susresti. S ljubavlju i uz žrtve doći ćete do ruža bez trnja.'

Don Bosco je vođen ovom sigurnošću svakodnevno bacao mreže razgovarajući s dječacima. Što možemo na kraju zaključiti? Ispunjenost Duhom Svetim i poslušnost Njemu nam ne garantira da će sve proći bez problema, poteškoća i nevolja, ali nam garantira, ako mu ostanemo poslušni, da će nas osnažiti da, kako i sv. Pavao želi, dovršimo svoju trku i učinimo ono što Bog želi, izvršimo svoju službu na ovoj Zemlji. Vjerojatno ćemo hodati po trnju, ali na kraju će nas čekati ruže bez trnja!